[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Dalibor Popović Pop
Aktuelna je polemika na društvenim mrežama o “hejtu” na internetu a u pojedinim diskusijama moj Niš narasta do svojevrsne prestonice. Gledam, čitam, mislim se:
Čini mi se, rođače, da je standard pokvario ljude. Jedu govna i sanjare…
Hejta odasvud pa nikako da me obaška zabrine taj “online” koliko onaj “offline“ – globalno.
Abe, ako krenem ima da postavim gledište na takvu ćošku sa koje ću i samu Planetu Zemlju da proglasim prestonicom “hejta” vascelog univerzuma i to u paketu on – off. Kako onda iz takvog okruženja izdvojiti Niš da ne bude tek još jedna od mnogobrojnih provincija?!
Odlazi mast natenane u propast. Poenta priče je prosta – upoznaj i prihvati ili već odbaci sve ono što ti ne odgovara. Tačka. Nema potrebe za dalje čitanje, to je to, sjajno je ako se dogura i dotle. Kraj.
Prava retkost su oni napredni koji odustanu tek nakon što sa razumevanjem iščitaju štivo.
Mnogi smatraju za vrhunac ove civilizacije period treće četvrti prošloga veka. Hipici i “hipičkinje” pogotovu. Ja sam malo mlađi. Odgovorno tvrdim da je tek u ovom otvorena stranica gde se uveliko upisuju reči nove knjige starostavne. Biće da crna rupa nimalo nije glupa!!!
Mrzi me da mrzim. Može biti da sam samo glup ja ili i ti. Biti ili ne biti, pitanje je tad.
Svakodnevna upotreba mozga „prosečnog konzumenta“ sve blagodeti interneta svodi se na deljenje (čitaj: шер).
Britki um zatupljuje najmanje 1k gluposti (čitaj: шер).
Nikad ne spominjem neprijatelja direktno pridajući mu značaj. Čita se toliko izgovorenog i zapisanog i iznova se i iznova piše.
Ako govoriš neka tvoje reči budu vrednije od tvojeg ćutanja, ponavljam i tebi i sebi u sebi. Opet, glasno pišem jer svi mogu da govore o svemu, tako i ja. Potvrđujem – jeste, ali iznosim činjenicu – sloboda govora je nepotpuna bez odgovornosti govora.
Bitna je misao (čitaj: шер)
Budeći buduće svoje, listajući prave stranice, prebirem pregršt „Misli o dobru i zlu“ velikog Nikolaja Velimirovića, prvo onu kojom otvara tu knjigu:
“Lako je naučiti prostaka i lako je naučiti životinju, ali je teško naučiti onog ko je već nenaučen postao učitelj drugima”.
Opravdanje, ne i izgovor, za svaki svoj dalji govor zapisujem kao odgovor na iskežene zube osmehom druge misli:
„U tebi je glavno bojište protiv sveta. Ako pobediš svet tu, u sebi, na glavnom bojištu, pobedio si ga na svim linijama. Ako ga pak pobediš na svim linijama, a ne pobediš ga u sebi, on će ostati nepobeđen u svojoj glavnoj tvrđavi“.
Znači, zalud je bure od najskupljeg drveta, ako se u njemu drži uskislo vino. Naravno, svako ima svoju logiku i smisao. Na planeti je suviše suprotnih gledišta da svoje konkluzijom najprirodnije odbranim trećom misli iz pomenute knjige:
„Filozofije i teologije množe se tamo gde se množi duhovna zatupelost“
U nuždi se ipak poznajemo svi, sad neko to radi niz Nišavu neko Senom ili niz Nil, Jangcekjang, neko u klozetu. Jedan inovativni umetnik rešio je da pretoči kompletan sadržaj interneta u tzv.hard-copy. Dakle, u se i u svoje kljuse. I od goreg može gore. Gore dole. Tu negde. Okvirno, rekao sam.