Шeruj me nežno

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Dalibor Popović Pop

pop2Aktuelna je polemika na društvenim mrežama o “hejtu” na internetu a u pojedinim diskusijama moj Niš narasta do svojevrsne prestonice. Gledam, čitam, mislim se:

Čini mi se, rođače, da je standard pokvario ljude. Jedu govna i sanjare…

Hejta odasvud pa nikako da me obaška zabrine taj “online” koliko onaj “offline“ – globalno.

Abe, ako krenem ima da postavim gledište na takvu ćošku sa koje ću i samu Planetu Zemlju da proglasim prestonicom “hejta” vascelog univerzuma i to u paketu on – off. Kako onda iz takvog okruženja izdvojiti Niš da ne bude tek još jedna od mnogobrojnih provincija?!

Odlazi mast natenane u propast. Poenta priče je prosta – upoznaj i prihvati ili već odbaci sve ono što ti ne odgovara. Tačka. Nema potrebe za dalje čitanje, to je to, sjajno je ako se dogura i dotle. Kraj.

Prava retkost su oni napredni koji odustanu tek nakon što sa razumevanjem iščitaju štivo.

Mnogi smatraju za vrhunac ove civilizacije period treće četvrti prošloga veka. Hipici i “hipičkinje” pogotovu. Ja sam malo mlađi. Odgovorno tvrdim da je tek u ovom otvorena stranica gde se uveliko upisuju reči nove knjige starostavne. Biće da crna rupa nimalo nije glupa!!!

Mrzi me da mrzim. Može biti da sam samo glup ja ili i ti. Biti ili ne biti, pitanje je tad.

share-button1Svakodnevna upotreba mozga „prosečnog konzumenta“ sve blagodeti interneta svodi se na deljenje (čitaj: шер).

Britki um zatupljuje najmanje 1k gluposti (čitaj: шер).

Nikad ne spominjem neprijatelja direktno pridajući mu značaj. Čita se toliko izgovorenog i zapisanog i iznova se i iznova piše.

Ako govoriš neka tvoje reči budu vrednije od tvojeg ćutanja, ponavljam i tebi i sebi u sebi. Opet, glasno pišem jer svi mogu da govore o svemu, tako i ja. Potvrđujem – jeste, ali iznosim činjenicu – sloboda govora je nepotpuna bez odgovornosti govora.

Bitna je misao (čitaj: шер)

Vladika-Nikolaj-VelimirovićBudeći buduće svoje, listajući prave stranice, prebirem pregrštMisli o dobru i zlu“ velikog Nikolaja Velimirovića, prvo onu kojom otvara tu knjigu:

Lako je naučiti prostaka i lako je naučiti životinju, ali je teško naučiti onog ko je već nenaučen postao učitelj drugima”.

Opravdanje, ne i izgovor, za svaki svoj dalji govor zapisujem kao odgovor na iskežene zube osmehom druge misli:

U tebi je glavno bojište protiv sveta. Ako pobediš svet tu, u sebi, na glavnom bojištu, pobedio si ga na svim linijama. Ako ga pak pobediš na svim linijama, a ne pobediš ga u sebi, on će ostati nepobeđen u svojoj glavnoj tvrđavi“.

Znači, zalud je bure od najskupljeg drveta, ako se u njemu drži uskislo vino. Naravno, svako ima svoju logiku i smisao. Na planeti je suviše suprotnih gledišta da svoje konkluzijom najprirodnije odbranim trećom misli iz pomenute knjige:

Filozofije i teologije množe se tamo gde se množi duhovna zatupelost

U nuždi se ipak poznajemo svi, sad neko to radi niz Nišavu neko Senom ili niz Nil, Jangcekjang, neko u klozetu. Jedan inovativni umetnik rešio je da pretoči kompletan sadržaj interneta u tzv.hard-copy. Dakle, u se i u svoje kljuse. I od goreg može gore. Gore dole. Tu negde. Okvirno, rekao sam.

[PROČITAJTE PRETHODNE TEKSTOVE DALIBORA POPOVIĆA POPA]

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *