Ako samo čekate posao, nećete ga naći ni na Balkanu ni u Evropi – „jurite“ svoj san!

piše: Stefan Nikolić, master međunarodne politike i ljudskih prava (City University London) i Politikolog međunarodnih odnosa i globalne vladavine (Hult International Business School London)

Pre par godina napisah pismo svima koji žele uspeh kao odgovor na neko demotivaciono izlaganje upućeno mladima koji odlaze iz zemlje a tamo je teško, a s druge strane kod nas još teže, nema posla, sve ide preko veze…

Danas se susrećem sa sličnim situacijama, sa kukanjem da su ljudi nezaposleni i da nema šta da se radi, da ljudi ne mogu da rade ono što su zamislili. Uspeh nije moguć samo vani, zapravo ključ svega je mobilnost, promena sredine, razmena iskustava, konstantno učenje i traganje za snom, nebitno da li je to na Balkanu, ili tamo negde na istoku ili zapadu.

Razlika je u novcu naravno za koji moramo da se izborimo kako bismo živeli pristojno kod kuće, od nas zavisi da se promene stvore, ali ne smemo da se povinujemo onom “ovo je Srbija”, čuvenom citatu koji bi trebalo da nas “spusti na zemlju i vrati u realnost”.

Čekaj, šta, kakvu realnost – onu gde samo političari svojim NEradom žive bolje nego što se živi na zapadu…?

Čitam i gledam kako se strani poslodavci bore sa time što ljudi ne žele da žive u jednom, a rade u drugom gradu u Srbiji, svuda kukanja, kriv je uvek neko drugi… Ljudi nemaju uslova za život, a pritom ne rade ništa da ga stvore, već čekaju neku višu silu, vodju da sve napravi na gotovo – i da mi onda to svi kolektivno plaćamo jer je neprirodno, a onda se te iste kompanije ugase i propadnu i mi opet plaćamo tu cenu.

U inostranstvu radnici svakodnevno provode sate za volanom, u autobusu, metrou kako bi stigli do posla i tu nema ničeg čudnog. Dok ne stvoriš sebi dovoljno iskustva da postaneš ekspert da možeš da biraš mesto života, moraš da se mnogo potrudiš.

Tržište je takvo da će poslodavac otvoriti svoj biznis tamo gde mu je najprofitabilnije, a ne da bi ugodio ljudima (osim ako nema dogovor sa vođom, tada ga nije briga gde je, a ni radnike ne plaća on).

Nikolić u Londonu

Ima u Srbiji i drugih mogućnosti, stvari koje mogu vrlo lepo da funkcionišu, uverio sam se u to ličnim primerom.

Trenutno na sajtu Infostud Poslovi ima oko 5000 otvorenih poslova širom zemlje. Apliciraj! Ponekad rad “u struci” nije baš moguć, jer je tržište prezasićeno tom strukom.

Treba naći alternativu, raditi na drugačijem snu ili biti preduzetnik i ostvariti svoj san. I to je moguće samo treba da znaš kako da uđeš u posao, ne može se naglavačke. Kada ne radis “u struci” godinama a recimo si predavač jezika, posle toliko godina nisi više predavač, niti pedagog. To je ono što ljudi treba da shvate. Neko je završio medicinu a postao je Menadžer prodaje pošto je to radio godinama i više ne zna da bude lekar ali zna da prodaje, možda je završio diplomatiju, a postao je Menadžer proizvodnje ili tim lider u nekoj fabrici.

Treba se fokusirati na realno stanje i graditi na iskustvu ukoliko u tome uživaš i osećaš se ispunjeno. Država je poslodavac koji ne plaća lepo u Srbiji, zašto se onda školuješ za to ako ćeš posle da se žališ na uslove.

Hajde da prestanemo da imamo i lekare i prosvetare i sve ostale nezadovoljne zanimanjem da vidimo koliko će država da funkcioniše bez toga, a nakon toga se možda promene uslovi plaćanja.

Pronaći sebe i šta želite da radite je vrlo bitno jer možda vaš izbor za upis u srednju školu i kasnije fakultet nije bio zbog toga što to volite, već zbog pritisaka iz društva, jer očekujete da ćete od tih najviše da zaradite.

A onda dođete do trenutka kada sa time ne možete ništa, niti čak to volite da radite. Prošlo je vreme klasifikacije zarada da lekari zarađuju najviše u društvu jer neka kompanija pravi milionske profite i ima sredstava da plati svoje radnike koji rade na traci više nego možda država ima da plati lekare. To nije čudno niti nepravedno, samo pokazuje da ta kompanija ima bolji biznis plan od države tj. država bi mogla mnogo efikasnije da funkcioniše.

U Engleskoj sam se susreo sa raznoraznim reklamama i ponudama dok sam čekao da me primi lekar državni, njihov zdravstveni sistem zarađuje na razne načine da bi bio održiv i nisu im prihodi samo od državnog budžeta, a to ne utiče na besplatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu za sve pa i za mene, nekog tamo stranca.

Nađete se na birou nemotivisani, čekate i očekujete da nešto padne s neba i da po mogućstvu krenete odmah od pozicije koju ste zamislili.

Budite preduzetnici, predstavite svoju ideju, pitajte za pomoć ljude koji su uspešni koje poznajete, ali budite spremni da nagradite one koji vam pomognu tako što ćete ih uvesti u svoj biznis legalno na neki način ako oni to žele. Budite spremni da uzmete ali i date. Vreme kada je sve bilo za ‘dž’ i kako sve što radimo je samo da pređemo sistem je prošlo, ako počnemo malo da se držimo nekog principa i sistema kakav bismo želeli da imamo, možda počnu stvari da funkcionisu i svima bude bolje.

Da citiram sebe iz prethodnog pisma, ne omalovažavati bilo kakvo iskustvo i radno mesto, ne kritikovati mlade obrazovane ljude što recimo nemaju posla u struci nego rade na benzinskoj pumpi, već se treba diviti svakoj motivaciji za rad, svakoj borbi, željom za napretkom.

Koliko se sećam pročitao sam da se u Srbiji studira za oko hiljadu zanimanja od kojih mnoga više ne postoje u tražnji jer su zastarela. Ona koja se traže recimo u stranim ili privatnim firmama se mogu steći samo na ne tako jeftinim i ne tako kvalitetnim privatnim univerzitetima, dok recimo u razvijenim zemljama ima i do 10 hiljada traženih zanimanja koja se uče/studiraju – to dolazi i kod nas. Sve je više međunarodnih kompanija koje žele da prođu jeftinije, ali pritom shvataju kakav kvalitet dobijaju, na kraju im neće biti teško da plate za kvalitet koji im donosi održivost i boljitak, ako mi svi to zahtevamo, ali ako ćutimo može biti samo gore.

Piše Politika (2014.), Srbija na 141. mestu od 144 po brizi za talente. I šta onda da radite u toj situaciji, ne očekivati od države ništa već stvoriti uslove za uspeh. Bitno je razumeti da talenat za nešto takođe ne znači samo talenat za matematiku, ili muziku, ili umetnost… već talenat za bilo šta što vam najvise leži, šta god to bilo i postanite ono što želite – ne dozvolite da vas bilo ko klasifikuje kako njima odgovara i da vas limitira u vašim mogućnostima.

Grabite svako iskustvo, volontersko ili plaćeno kako biste gradili svoj CV još u srednjoj školi ili na fakultetu da biste posle imali više šansi za uspeh.

Ako ste bez posla i mislite da nemate iskustva i niste sigurni kako da sredite svoj CV, kako da formulišete svoje iskustvo i kako da postupite na intervjuima ili kako da krenete sa svojom poslovnom idejom i postanete preduzetnik, slobodno mi se javite na stefan.nyx@icloud.com pa ćemo možda moći da sarađujemo i možda ću moći da vam pomognem.


Ukratko o sebi:

Odrastao sam u malom gradu na jugoistoku Srbije, gimnazije završio u Nišu i u Americi, studirao osnovne i master studije u Londonu, radio širom Britanije i EU i na srednjem istoku sa kompanijama iz celog sveta. Vratio se u Srbiju i stvorio uspeh i kod kuće. Nikad se tamo negde nisam osećao strancem, stvorio prijatelje, izgradio poslovne kontakte. Nastavljam da gradim, uvek učim i pomažem drugima. Ljude ne klasifikujem po granicama odakle su već po tome kakvi su kao ljudi, niko mi nije stranac, sagledavam stvari iz više uglova i gledam napred. Preduzetnik sam, life coach, konsultant, uživam u radu na raznim poslovnim ili društvenim projektima i ceo svet mi je dvorište.


 

2 Comments

  1. Sto volim kad neko zivi I radi u inostranstvu,a onda drzi predavanja kako se Mize zaraditi u Srbiji..Evo,decko,otvori firmu u Srbiji,cikam Te da to nude na jugu zemlje,pa vidi kako to je jedini problem sto ljudi nece da voze do posla…inace,preduzetnica Sam…i gde god „sistem“ moze da me saplete,to I cini..

    1. Procitajte tekst normalno i koncentrisite se covek radi u Srbiji a Vi ste klasicni dokaz kako srbi vecito kukaju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *