Bili smo srećniji dok smo mogli da kupujemo samo u RK „Beograd“

Socijalna pravda – šta to beše? Kada je početkom šezdesetih godina prošlog veka otvorena Robna kuća „Beograd“, u Nišu je vladao utisak kao da je sleteo vasionski brod. Moderna arhitektura, kvalitet proizvoda koji danas ne možemo ni da zamislimo, na tri sprata od igle do lokomotive… Nema Nišlije, Piroćanca, Leskovčanina, Vranjanca koji nije došao u grad, a da nije obišao, ovo tada, „velelepno zdanje“.

Za te godine se vezuje i jedna specifičnost koju mnogi, danas stariji građani, itekako pamte. Prvi televizor Elektronske industrije RR je bio izložen u prvom izlogu u Obrenovićevoj tada Pobedinoj ulici. Tu se okupljao narod da vidi čudo tehnike, ali i prve fudbalske utakmice. Nešto kasnije 1966,7,8. godine Nišlije su počele da kupuju televizore.  Kako je to bila velika stvar prepričava nam Nišlija Stevan Nikolić.

Danas je na tom mestu velika tzrgovina H&M, ali ne nosi takbvu draž kao nekada.

Robna kuća „Beograd“ se održala do kraja osamdesetih godina i pored Robne kuće „Pionir“(sadašnji Forum) bila je jedna od glavnih trgovina u gradu. Dečja garderoba se tokom sedamdesetih i kasnije kupovala i u „Kekecu“ (Milojka Lešjanina, tadašnja Stanka Paunovića ulica). Svakako da je bilo još prodavnica koje bi trebalo spomenuti, ali RK je nekako zauzimala prvo mesto. Nije ni čudo što se sada na društvenim mrežama nešto stariji korisnici „raspravljaju“ da li je „konjče“ bilo u RK „Beograd“, a slonče u RK „Pionir“. Ili obrnuto.

Dole u prizemlju Robne kuće bila je samousluga s jedne strane. S druge je bila odeća, vunice, kozmetika, dečije igračke… Prve pokretne stepenice u Nišu u RK „Beograd“ su vodile na drugi sprat gde se prodavala staklarija, nameštaj i s druge strane obuća za sve uzraste. To se na drugom spratu kasnije nešto menjalo. Prvi muzički instrumenti, gitare, bubnjevi, klavijature, razne vrste alata i gvožđara je bila na trećem spratu – objašnjava Nikolić.

Opšte mišljenje u Nišu je da se nekada živelo srećnije. Bolje rečeno, bezbrižnije.

Ima i onih koji kažu da je bivša Jugoslavija bila „srpska tamnica“. O takvom mišljenju svakako da ima mesta za raspravu jer gledano iz nekog drugog ugla, ta teza ima svojih istorijskih opravdanja, ipak…

Kako je zaista bilo, mogu da objasne sociolozi, ali je poznato da socijalne razlike nisu postojale i da sve što je bilo tu izloženo, mogle su da imaju i bogate i siromašne kuće.

Kasnije je poplava robnih plagijata donela i ljudske plagijate, merila vrednosti više ne postoje, a možda je malo i žalosno što s nekom nostalgijom Nišlije gledaju na nekadašnju (običnu) Robnu kuću. Neko će reći, to je samo prodavnica. Da, ali ona je bila simbol bezbrižnog vremena koje će Nišlije teško opet da dožive.

M.Smiljković (časopis Slovo juga)

2 Comments

  1. Bio bi narod srecniji i mnogi bi srevno dochekali penziju. A shto prichaju, protivnici bivdhe SFRJ, da se nije dovoljno radilo i da je bilo mnogo zaduzhivanja…nisu tada radili a ni danas ne rade jer nemaju radnu naviku.
    Da nije doshla „demokratija“ kada bi na povrshinu isplivali i obogatili se… svi koji bili na vlasti od ’90-ih pa naovamo !
    Danas bi oni bili PKV, NKV,VKV „radni ljudi“ a ne „gospoda“ , koja sedi narodu na ledja ! „Jednom neradnik-uvek neradnik“ ! I da su hteli- ne bi mogli da isplivaju a sada „plivaju li plivaju“ …po povrshini.
    Mi, stariji, znamo kako je i shta je bilo a deci ne mozhemo da opishemo i docharamo to vreme. Na zhalost !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *