Decenijama skrivana tajna: Skojevci revolverom na Stevana Sinđelića

Da se pred njih nije isprečio solunski ratnih Aleksandar Mišić, Skojevci iz sela Kamenica bi možda i porušili čitav spomenik Sinđelićevim junacima na Čegru, ali je jedan od ideološki zajapurenih skojevaca ipak stigao da hicem iz pištolja otkine jedan brk na Sinđelićevoj bisti.

Juriš sa ciljem rušenja Spomenika Sinđelićevim junacima na Čegru, u vreme ideološke komunističke zajapurenosti posle Drugog svetskog rata kada je pevanje pesme “Oj vojvodo Sinđeliću” smatrano demonstrirajem ekstremnog srpskog nacioalizma i šovinizma, zamalo nisu izveli Skojevci iz sela Kamenica.

Srećom, kada je čuo kud su krenuli i šta su naumili pred nih je u poslednjem trenutku stao starina, solunski ratnik Aleksandar Mišić govoreći im da je suludo to što nameravaju da rade i urade.Tako je čika Aleksandar uspeo da zaustavi ovu skojevsku akciju, ali je jedan od njih ipak uspeo da opali metak i pištolja i otkine brk na bisti vojvode Sinđelića.

Otkinuti brk je praktično preko noći vraćen i zavaren na Sinđelićevoj bisti, a čitav događaj čuvan je decenijama kao velika tajna među niškim komunistima. I sami su očigledno bili svesni da je ova skojevska akcija mogla da postane i još jedna velika “srpska bruka”.Ali, sa čuvanjem ove tajne izostala je i svakako potrebna zahvalnost plemenitom soluncu iz Kamenice Aleksandru Mišiću koji je ipak uspeo da urazumi mlade komuniste da odustanu od svoje sulude akcije.

Aman ljudi, vi izgleda niste svesni šta ste naumili i da time možete okaljati obraz za sva vremena!Zar vojvoda Sinđelić i njegovi junaci, čije su lobanje uzidane u najstravičniji spomenik na svetu Ćele kulu, zaslužuju da im to učine potomci naroda kojem su pripadali I za čiju su slobodu u boju sa Turcima i postrali”, reči su kojim je čika Aleksandar urazumio kameničke skojevce. A ovu tajnu potpisniku ovih redova otkrio je u jednom razgovoru istoričar u penziji Bogomir Stanković, koji je dvanaest godina bio direktor Narodnog muzeja u Nišu i recezent knjige “Čegarski bol”, višedecenijskog čuvara Spomenika na Čegru Selomira Seleta Markovića.

Stanković još navodi da je sa Spomenika na Čegru posle Drugog svetskog rata nestala tabla na kojoj je pisalo kada je podignut i kome je posvećen, kao i da je aprila 1927.godine otvaranju i osveštenju spomenika prisustvovao Kralj I Aleksandar.Čegarski spomenik je inače na međi između atara sela Kamenica i Matejevac i da su česte zađevice između meštana dva sela oko toga “čiji je to spomenik” i ko polaže “više prava na njega”!

Milorad Doderović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *