Kako je Zoki od Miloševića tražio cigaru na zajam?

Anegdote niških novinara (I deo)

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Marko Smiljković

frontIzgleda da će posle svih jurnjava za pričama, nagradama, bombastičnim vestima, među niškim novinarima ostati u pamćenju samo anegdote.

Lepe, smešne ili tužne, anegdote iz ove profesije bi sigurno neko trebalo da sakupi i objavi knjigu.

Možda bi to bilo petparačko štivo, bez umetničkih detalja, ali bi sigurno ta knjižica bila pročitana “u dahu”.

Novije se anegdote tek rađaju, a ove koje vam je “Građanin” pripremio, dogodile su se od sredine devedesetih prošlog veka pa do početka dve hiljaditih godina.

Sigurno da će dugo da se prepričava anegdota kada je Zoki Đorđević, legendarni snimatelj dopisništva Radio televizije Srbije u Nišu tražio cigaru na zajam, ali ni manje ni više, nego od tadašnjeg predsednika Jugoslavije, Slobodana Miloševića! Zbilo se to u Aleksincu na otvaranju novih stanova koje su trebale da dobiju porodice čiji su domovi porušeni u Nato agresiji. Dan je bio lep, sunčan, a protokol je kasnio.

gaci plasi decuNovinarske ekipe su utočište našle u obližnjoj kafanici gde se i popila po neka više, ali u granicama normale. Gosti su tog dana bili predsednik države sa suprugom mu profesorkom Mirom Marković. Ceremonija je počela, ali već nameštene ekipe su “preskočili” fotoreporteri i snimatelji, tako da je Zoki morao “iz ruke” da snima i da se gura sa ostalim kolegama da bi imao lep kadar. Za govornicom je bila Mira Marković. Tada je na iznenađenje svih, Zoran ispalio kao iz topa, uputivši reči Miloševiću koji je stajao pored njega:

– Imaš li jednu cigaru na zajam?
– Pa, nemam, odgovori zbunjeno Milošević.

U tom času “skočio” je kao “poparen” profesor na Ekonomskom fakultetu, Zoran Aranđelović, tada u vrhu SPS-a. “Evo ti Zorane cela pakla”, rekao je profesor. Kasnije, na pitanje zašto je baš pitao Miloševića za cigaru, Zoki je odgovorio:

– Ma nestale mi cigare, a vidim da ću još dugo da budem u mestu da snimam pa rekoh da pitam čoveka, što pa da ne. Al’ dobro, Aranđelović mi dade celu paklu “Klasika”, objašnjava Zoki.

novinari na terenu 2Za događaj otvaranja tih stanova prepričava se neproverena vest. Domaćini su ispekli mnogo prasića da ugoste najvažniji bračni par u zemlji i svitu. Tada je Mira Marković tražila da vidi veterinarske pečate na prasićima. Kako to posle pečenja nije moglo da se vidi, ona je preporučila da se ne jedu te se oni nisu izneli na stolove. Par i svita su se vratili svojim kućama, a pola Aleksinca se lepo omrsilo u predvečerje tog dana.

Kada su jednom poznatom kontroverznom biznismenu postavili bombu ispod automobila, tada novinar-spiker TV Kopernikusa Goran Stanković i pisac ovih redova sa društvom sedeli su u kafanici na početku Kazandžijskog sokačeta. Proslavljao se rođendan konobarice Milke. Kada je grunula bomba na oko tridesetak metara od izloga kafanice, svi smo poskočili. Bilo je gluvo doba, oko pola dva noću.

Posle pristojne količine popijenog raznog pića izađosmo da vidimo šta se dogodilo. Goran je bio u “gilipterki”, što baš tog januara nije bilo pametno. Poznati biznismen je bio ranjen pa su ga njegovi drugari izvukli iz auta na obližnju klupu. U tom metežu, Goran se stvorio iznad ranjenog biznismena! Prišao sam Goranu, uhvatio Gorana za ruku i rekao:

– Ajde, brate, nazad u kafanu, to nije naša stvar

Posle mog ubeđivanja, Goran je ćutao i gledao kako telo ranjenog podrhtava i onda kao iz topa izustio:

-Pa pomog’o bi mu brate, al mi nije drugar!-reče Goran onako pripit, a i danas sumnjam da je uopšte znao šta je tada rekao.

Te noći su svi preživeli.

novinari na terenu 3Jedan medijski radnik koji je sada u vrhu niške vlasti, na TV5 je kao spiker preskakao da čita duge vesti. Samo ih je jednostavno odlagao iza papira na kojima su bile već pročitane vesti. Sa spikerima tu nije kraj. Jedan je morao pred čitanje vesti hitno da se olakša u toaletu, ali je poneo i papire s vestima da provežba dok sedi na šolji. Kako nije bilo toilet papira, on je sam odlučio koje su važne, a koje ne i njima obrisao zadnjicu. Postoji i voditelj kome su pretili otkazom, ako ode na fudbal koji je počinjao pred kraj emisije koju je vodio sa koleginicom. Otišao je na fudbal i nije dobio otkaz, već smanjenje plate.

Postoji i anegdota jedne novinarke koja je predsednika udruženja paraplegičara pitala  “A, kako se postaje vaš član?!”.

Juri Dragan Stojanović – Žika Promaja nekog guslara kome zna ime, zna da je slep, ali ne zna u kom selu oko Niša živi. I sav onakav kakav je, u svojoj brzini, našao je nekoliko brojeva istoimenih ljudi iz okolnih sela. Počinje da zove jedan po jedan. Ne ide mu u početku, ali onda zasija nada… U jednom trenutku sav razdragan ustaje sa stolice i kaže:

A, Vi ste guslar, sjajno, a jel ste vi slepac! Piii, dobro, ništa, prijatno -reče Žika i nasmeja sve u dopisništvu tadašnjeg lista “Glas javnosti” u Nišu.

Postojalo je dva guslara oko Niša sa istim imenom, a Žika je našao na kraju svog Filipa Višnjića.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *