Kako sa oružjem na ulicama

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Milan Jovanović Strongman

guns-and-money-115-1280x960Malo malo pa u novinama pročitamo da je neko hicima iz vatrenog oružja pucao na radnika na pumpi, komšiju ili čak  slučajnog prolaznika.

Toliko smo otupeli na takvu vest da nam je skoro kao dobar dan da pročitamo da je taj što je pucao od ranije poznat policiji, da mu se na teret stavlja bezborj krivičnih dela, da je pucao i ranije, ranjavao i povređivao ljude, a da je na slobodi zahvaljujući mračnim lavirintima srpskog pravosuđa.

A zašto da se ne zapitamo ko je to svojim činjenjem ili nečinjenjem dozvolio da ovakva bedna protuva bude na slobodi i ubija ljude? Ko su ti saučesnici u ubistvu (u pokušaju) policajaca, prodavca, čuvara? Ko su te sudije koje donose oslobađajuće presude ubicama? Ko su ti tužioci koji „iz nepoznatih razloga” promene svoj stav o počiniocu? Ko su ti advokati koji debljinom koverte pregovaraju sa sudijama i tužiocima?

Pitate se, a šta je rešenje? Kako se sklonitii horde naoružanih zlikovaca sa naših ulica? Evo sudije koje su ih puštali će znati odgovor. Prepisivanjem. I to od uspešnijih. Treba definisati minimalne kazne za neovlašleno držanje i upotrebu oružja. Na jugu Amerike, na Floridi, gde sam do nedavno živeo, svaka benziska pumpa, svaka radnja sa većim prometom keša ima istaknutu veoma upadljivu nalepnicu

„10-20 – DOŽIVOTNA

Tu je i dodatno objašnjenje.

„Potegni pištolj i gotov si“.

– 10 godina zatvora za nelegalno posedovanje oružja

– 20 godina zatvora za nelegalno potezanje oružja

– 25 godina do doživotne kazne ako je neko ranjen ili ubijen.

Od 2004. je kada uveden zakon o nelegalnoj upotrebi oružja, koji definiše minimalne mandatne zatvorske kazne stopa oružanog nasilja smanjena za 35%. Ponavljam definišu se minimalne zatvorske kazne za upotrebu oružja. Sudija ako misli da odreže manju kaznu od minimalne mora da šalje gomilu formulara višoj instanci i objasni zašto misli da je bitanga zaslužila 19, a ne 20 godina. Nema kaucije i odbrane sa slobode. U tim istim ermaks patikama i  toj poliesterskoj trenerci uvučenoj u gaće se ide u zatvor i vidimo se nikad. I nema više zezanja, kao recimo kod nas, gde se za pokušaj ubistva policajca dobija grafit „Pravda za Uroša“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *