Kako sam „oženio“ Petra Kralja!

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Marko Smiljković

frontPriča o novinarskim anegdotama je neispričiva. Sa prvim delom probudih mnoge duhove koji su me na ulici, kafani, telefonom podsetili na neke stare i lepe trenutke iz mog zanata i rasturili mi sve pripreme koje sam želeo da napišem.

Zato više neću da pišem delove po brojevima jer je bespredmetno da poštujem formu kada svaka anegdota zaslužuje po vrednosti da bude prva u prvom delu. Pisaću, a čitalac neka sam napravi red. Za sve priče na koje su me setili prijatelji, shvatio sam da sam i ja imao nekakvu ulogu u njima pa ću zbog toga svo moje pisanije da svedem na prvo lice.

Dok počinjem da pišem, na televiziji je emisija „Bardovi teatra“. Gost Petar Kralj. Setih se jedne večeri kada smo sedeli za istim stolom i mnogo mu se dopala moja rečenica „da su slova jedino što imam, a toliko ih mrzim, da od njih bežim kao od kuge“!

„Ha, prijatelju, ako te neko razume, onda sam sigurno to ja!- odgovori mi onakom dramski, veliki glumac. Mi smo tu zaseli, u stvari, da bi se pomirili! Mnogo smo se tih dana svađali! Elem, to je ovako bilo.

Saznam ja u neko gluvo doba noći od pokojnog i vrlo poštovanog Mike Despotovića, dvorskog fotografa iz 7. jula broj 2 da se Petar Kralj oženio i da će to tada, posle druge projekcije, da proslavi sa kolegama glumcima u kafani „Amerikanac“. Pomislih, Mika me zeza kao i obično, ali hoće sa mnom u „Amerikanac“. To je slutilo da se ne zavitlava.

Petar-KraljNormalno, samo malograđanin kao ja nije mogao da shvati da neko posle pedesete godine želi da se oženi, a pogotovu ne glumac!? Za tom pričom sam i jurio. Oženio se Petar Kralj! Automobil je upalio, mislim, šef dopisništva Blica, Bane Janačković, a sto nam obezbedio, Kokan, vlasnik „Amerikanca“. Ili smo zvali taksi, nebitno.

U svakom slučaju Bane, Mika i ja ulazimo u kafanu, a tamo sve pršti od muzike i igre. Prvo što vidim je razigrana glumica Kalina Kovačević. Lepa žena. Videlo se da će sa onom njenom aristokratskom lepotom daleko da dogura. Kako je bilo glupo da priđem kod velikog glumca Kralja i pitam ga „izvin’te je l’ ste se stvarno oženili?“, tražio sam način za bilo kakvu potvrdu te lepe vesti.

Opet me Mika uputi na našu veliku glumicu Cecu Bojković, za koju mi reče da je bila kuma na venčanju. Odlučih da joj priđem i čestitam kumstvo. Ako me „belo“ gleda, ću se obrukam, al’ ću posle da pišem anegdotu kako me Mika zeznuo. Ako se razgovori, opet dobro.

O, draga gospođo Bojković, čestitam vam kumstvo. Sigurno vam je to bila velika čast!-rekoh ja.
Kako da ne, hvala vam, venčanje je bilo u Sabornoj crkvi. Ma sve je bilo kao iz snova-odgovori mi ona. Veče lepo prošlo. Neki mlađi glumci me malo nervirali jer se mnogo kurče, al’ dobro.

---_0142Sutradan, pošaljem ja tekst sa slikama koje mi je opet Mika dao i eto jada. U „Blicu“ mi ne veruju da se oženio Petar Kralj i da je to slavio s kolegama u Nišu. Kako provincijalski novinar da sazna nešto pre velikih beogradskih umova iz sektora Kultura ili Zabava?

Posle kraće rasprave, puste oni tekst. Velika najava na naslovnoj strani, skoro cela strana u „Blicu“. Pobeda! Ipak, čujem Kralju nije milo zbog toga. Odem kod njega u hotel i sednemo za sto.

-Dečko, to je moja lična stvar i to i nije za novine-kaže on meni.
-Pa možda je vaša lična stvar, al’ u Beogradu. Dok ste na niškoj kaldrmi i dok glumci piju i jedu na račun gradske kase, to je automatski javna stvar-odgovorih mu ja.
-E pa, gledajući iz tog ugla, izgleda da smo obojica u pravu- kaže on.
-Neka čuva svako svoju istinu. Živeli!

Kucnusmo se i pomirismo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *