Kako sam (za malo) pobedio Parking servis

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Goran Milosavljević

490x370_parking-znak1Dok počinjem da pišem ove redove, ispred mene na stolu nalazi se hrpa papira za čiju je proizvodnju trebalo utamaniti najmanje hektar Amazonske prašume. Gledam ‘artije i pokušavam da shvatim kako je halapljivo farbanje niških sokaka mene dovelo do Ustavnog suda Republike Srbije. Pitam se, da li postoji ikakva poenta u tome da svoju gorčinu pretočim u nekoliko redova koje će pročitati podjednako ogorčeni sugrađani i po neki ljuti korisnik budžeta, kome je kristalno jasan sistem nagrada i kazni u srbskome društvu.

Tokom čitave 2011. godine moj otac (kao korisnik vozila koje se vodi na moje ime) suočavao se sa brojnim preprekama u korišćenju usluga JKP „Parking servis“ Niš u okolini Banovine (nepostojanje garaže, slobodnih mesta, nefunkcionisanje SMS servisa, nedostatak karata za parkiranje…), što je uredno prijavljivano nadležnom preduzeću i što je, naravno, ostalo bez odgovora.

Usledila je opomena dostavljena mom poslodavcu (?!), u koju ja nisam ni imao uvid, a zatim i predlog za izvršenje (takođe upućen mom poslodavcu). Predlog je sadržavao izvod iz poslovnih knjiga u kome je jasno stajalo na osnovu koje odluke o javnim parkiralištima se vrši prinudna naplata.

To nas vraća na 7. decembar 2011. godinu i odluku Ustavnog suda koja odbacuje deo člana 21. Odluke o javnim parkiralištima 25665_kontrolorparking-blic-branislav-puljevic_fgrada Subotice u delu koji glasi: „i doplatnu kartu“. Na kraju svog podužeg obrazloženja ove odluke Ustavni sud predlaže lokalnim samoupravama da hitno izmene svoje odluke o javnim parkiralištima u istom delu, kako ne bi svaka bila obarana pred najvišim sudskim organom u državi. Niška skupština reagovala je, po hitnom postupku 18. januara 2012. godine, ukinula staru Odluku o javnim parkiralištima („Sl. list grada Niša“, br. 34/2006, 68/2006 i 8/2008) i na snagu je stupila nova Odluka o javnim parkiralištima, čime je prestalo pravno dejstvo prethodne odluke. Ovom odlukom neustavna doplatna karta (kazna) zamenjena je dnevnom kartom.

Uočivši propust „Parking servisa“ i privatnog izvršitelja podneo sam prigovor na Zaključak privatnog izvršitelja. Prigovor koji sam podneo sudu zasnivao se na izvodu iz poslovnih knjiga JKP „Parking servis“ Niš, koji je svoju pravnu osnovanost u trenutku podnošenja privatnom izvršitelju (29. januara 2013. godine) crpeo iz Odluke o javnim parkiralištima („Sl. list grada Niša“, br. 34/2006, 68/2006 i 8/2008) koja je pre više od godinu dana stavljena van snage. Smatrajući da sudije Osnovnog suda u Nišu poznaju bar Ustav zemlje u kojoj sude, a čiji ČLAN 197. glasi: „Zakoni i svi drugi pravni akti ne mogu imati povratno dejstvo“ (što znači da presuda ne može biti doneta na osnovu Dušanovog zakonika, jer su ga Osmanlije stavile van snage), otišao sam na ročište kako bih detaljno obrazložio svoje navode. Ljubazna sudinica saslušala je moje argumente, naglasivši u više navrata da ona vrlo usko gleda na pravne stvari i ne može da se bavi logikom, parafrazirala je moje reči i izdiktirala ih zapisničarki.

Presuda Osnovnog suda za mene je bila šok. Zanemarivši sve moje argumente, ne razlikujući doplatnu od dnevne karte, navodeći da je moje pozivanje na ustav bez osnova i bez ikakvog daljeg obrazloženja presudila je u korist JKP „Parking servis“ Niš, natovarivši mi sudske troškove, koji su daleko premašivali iznos glavnog duga. Uporedio sam svoju presudu sa još nekoliko ljudi kojima se desila slična stvar. Ustanovili sam da se radi o šablonskoj copy – paste presudi bez ikakvog pravnog osnova i smisla, zbog čega sam podneo žalbu Višem sudu u Nišu, smatrajući da tamo sude ozbiljnije sudije, koje su verovatno pročitale Ustav Republike Srbije.

Parking-servisUsledio je još veći šok kada je pristigla nova presuda, a uspela je da bude kraća i besmislenija od prethodne. Ponovo sam se konsultovao sa prijateljima, koji su se takođe nadali da sudije poznaju najviši pravni akt naše države i ustanovili smo da se radi o potpuno istim presudama u kojima su samo promenjeni podaci tuženog. Poštenije bi bilo da je ispod mog imena i podataka stajala linija, pa bih znao da se u Višem sudu ne bave suđenjem, već popunjavanjem obrazaca. Interesantno je to da se imena istih sudija provlače u gotovo svim presudama i da je sudija koji je potpisao moju presudu takođe potpisao i na Apelacionom sudu oborenu presudu za vraćanje zelenaškog duga zbog kog je, u bombaškom napadu, stradao jedan mladić.

Ostavši bez ikakvog pravnog leka koji bi zaustavio otimanje moje imovine, potpuno razočaran u srpsko pravosuđe, obratio sam se JKP „Parking servis“ Niš. Moj agresivni stav ohladila je ljubaznost pojedinih službenika, kao i pravnog zastupnika ovog preduzeća. Uprkos tome što i dalje smatram da ne postoji pravni osnov za naplatu potraživanja, a kako bih izbegao dalje troškove prinudne naplate, sklopio sam „povoljan“ ugovor o otplati duga i sudskih troškova na rate. Nakon toga, uputio sam predstavku Ustavnom sudu svestan da je potrebno više godina da bi najviši sud u zemlji eventualno uzeo u razmatranje moju žalbu. Takođe je poznato da se većina predmeta odbija zbog nedovoljnog poznavanja pravne materije i terminologije kod predlagača. Pretpostavljam da samo vrhunski pravni eksperti, kakvih nema u niškom pravosuđu, mogu da tumače i obrazlažu Ustav.

Ono što najviše boli ovde je apsolutna nemoć. Nemoć običnog građanina da se izbori sa sistemom koji preti da proguta i poslednju iluziju o postojanju pravne države. Ostalo je zabeleženo da je svaki stanovnik srpskih zemalja u srednjem veku mogao da se za zaštitu svojih prava obrati čak i samom vladaru, a takva praksa nastavila se i u osmansko vreme. Brojni su slučajevi u kojima je vlastelin ili spahija žestoko kažnjen zbog svojih bezakonja. Tako je bilo i u vreme Miloša Velikog i u Kraljevini, pa čak i u socijalističkoj Jugoslaviji. Sudije su sudile i donosile presude prema slovu zakona, prema pravu, ali i prema pravdi. U današnje vreme pravo i pravda zavadile su se do krvi, dok je neznanje i negativna selekcija stupila na scenu u svom punom sjaju. Sudije su prestale da sude, a počele da rade isključivo u cilju održavanja ogromnog, nefunkcionalnog i bahatog državnog aparata, čije temelje brižljivo čuvaju legalizovani zelenaši u skupim odelima, koji sebe još i bankarima nazivaju.

17 Comments

  1. Neka im je na cast, kada im covek iskreno kaze da je bio primoran da na kratko stane na mesto gde nikoga ne ugrozava, a oni sa zadovoljstvom celokupan iznos ili auto vise neces videti. SRAM BILO DRZAVU KOJA OVO DOPUSTA!

  2. Bravo
    Ni od ustavnog suda necete dobiti nista
    niko ni tamo ne cita to sto narod pise
    strahovito je to sto ste upali u mesalicu zvanu nisko pravosudje koje ama bas nista nema sa zakonom
    malo je gore u pirotu, ja radim na ovom podrucju i u potpunosti ste tacno opisali stanje sudstva, tamo niko nista ne cita i ne moze da sabere 1 i 1 sve se sudi u korist kvazi drzavnih firmi i stite se svakakve kreature
    cast malim izuzetcima kojim duzno postovanje
    i sto je najsmesnije za sve to nema nikakve odgovornosti
    dakle strasno i prosto dranje neduznog naroda u korist partijskih kadrova koji deru po javnim preduzecima

  3. ajde da kažem da ima nade, i da sve zavisi kako koji sudija gleda i čita pravo. Juče dobih presudu u moju korist, i to zaista presedan predudu, vidim da je uglavnom u korist parkinga. ukratko obrazloženje presude, zamera se parking servisu što svako zaustavljanje smatraju celodnevnim ostajanjem na parkingu iako praksa pokazuje obrnuto, i što od mene potražuju 40x veću cifru od jednog sata parkiranja, pomenuvši da je suprotno načelu savesnosti i poštenja.

    1. Postovana Iva,
      Molio bih Vas da mi dostavite pomenutu presudu, ukoliko je ikako moguce, na uvid, spremam se da porazim parking servis.
      Unapred zahvalan

    2. Свака част Ива!!!!
      Ако можеш проследити пресуду био бих ти јако захвалан.

    3. Iva, imam isti problem kao i ostali, pa bi mi mnogo znacilo kada bi mi prosledila presudu! Milsim da ljudi ne treba da odustaju lako i da treba da se bore za svoja prava, koliko god da je pravni sistem u rasulu, ima i dobrih odluka, a to je najbolji nacin da se izborimo sa stanjem, a ne da se samo žalimo kako je sve zlo i naopako. Hvala unapred!

  4. Tekst je fenomenalan, za 10 dana imam raspravu sa parking servisom pred sudom u Smederevu o istoj pravnoj stvari,nadam se da se Goran nece ljutiti ako upotrebim neke njegove reci..

  5. Ако сам први који коментаришем овај изузетно поучан текс Г. Горана, биће ми ЧАСТ!
    Просто ми је КРИВО што овај диван текст НИСАМ РАНИЈЕ ЗАПАЗИО.
    АЛИ, “никад није касно“, што казује народна пословица!
    Зато, пре свега, честитам Г.Горану на овакав стручан и инспиративан текст.Зато, као адвокат, МОЛИМ Г.Горана да ми пише на мој Мејл, који је познати редакцији ГРАЂАНИНА.

Оставите одговор на Petar Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *