Književna kritika: „Stanica Balkan“ – stanica svih nas

piše: Žarko Ristić, novinar

U Studentskom kulturnom centru krajem prošle nedelje održana je promocija romana “Stanica Balkan”, spisateljice Snežane Ćosić.

„Stanica Balkan“,  mesto je u koje je veštom igrom Snežana Ćosić smestila više od pola veka sa ovih prostora, sve ono što je bilo naše i što čini našu današnjicu. Bez teških reči, grubih scena, među dve korice u vreme današnje, smestila je pošasti prošlosti, poroke sadašnjosti, viziju budućnosti. Igrajući se  vremenima, gde je Uskrs posle Đurđevdana, imenima likova, mogućnostima  i našom svakodnevicom uz puno simbolike načinila je ovu knjigu od 105 stranica (bez samo!) velikom, a u svakom slučaju veoma intrigantnom. Ovo je knjiga čiji se svaki red čita, sa kojom se komunicira i koja se čita ponovo da bi se čitaoc „obajsnio“ sa piscem, nekim junakom ili nekim od sjajno naslovljenih delova koje čine roman.  Sve tako realno, prepoznatljivo već iz našeg komšiluka, a sve na granici SF-a.

Iz čitanja, bez obzira da li na plaži ili u dubokoj samoći, jer sve može samo je komunikacija drugačija,  je jasno da ideja nije nastala za jednu noć i da nije napisana bez sistematičnog pristupa, sa ozbiljnim priperemama. Očigledno je, što i sama autorka kaže, da sve bude smešteno na što manje stranica. Uspela je da obim uskladi sa našom trkom sa vremenom, ali je to samo zamka, trku dobija knjiga „otimanjem“ vremena, odvođenjem i samog čitaoca u neki deo ovog sveta smeštenog u jednu kafansku prostoriju pored jedne stanice, sveta, koji je svakako i njegov. Poruke, koje čitalac u tom vremenu može prepozanati, vredne su uložene koncentracije.  A svaki detalj je poruka.

Žarko Ristić, Snežana Ćosić i esejista Veselin Mišnić

„Stanica Balkan“ je knjiga koja će sa svakim čitaocem uspostaviti komunikaciju, ali teško da će postojati dve iste konverzacije. Tek je krenula među ljude, ali je sigurno da će tu „biti priče“. Možda nekad ova stanica, što je i sinonim za ćeliju, kako naša ćelija dospe i na pozornicu ili čak platno, uopšte nije daleko. Ostaće činjenica da je jedan deo svoga puta krenula iz Niša.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *