Koalicija za Niš: Školstvo nam se urušilo, trebalo bi ga obnavljati

Koalicija za Niš ukazala je danas na velike probleme u osnovnom i srednjem školstvu, a pogotovu na to što većina dece „ulazi“ u srednje škole sa nedovoljno temeljne obrazovanosti za nadogradnju znanja. Miroslav Jović, jedan od lidera ove koalicije rekao je da je prosveta i obrazovanje predstavljaju jedno od najvažnijih strateških pitanja razvoja društva.

Misa-koalicija

-U svetlu obeležavanja dana Svetog Save, koji je još pre osam vekova postavio temelje naše prosvete, kulture i obrazovanja danas se od našeg društva očekuje da postane konkurentno i po pitanju obrazovanja i prosvete, uz očuvanje naših kulturnih vrednosti.

Ako znamo da je osnovna funkcija obrazovanja sticanje znanja i veština praktično primenljivih, u rešavanju problema obrazovanja na svim nivoima, lokalna samouprava mora da pristupa kreativno, tražeći nove pristupe, čime direktno ulaže u svoju budućnost-napominje Jović. Na drugoj strani, Jović se pita, kakvo je stanje u našem školstvu danas?

– Planovi i programi su obimni i nefleksibilni, jednako se sprovode u školama s velikim brojem učenika u razredu i u kombinovanim odeljenjima. Koncept izborne nastave nije razrađen niti dobro postavljen, po aktuelnim nastavnim programima ne postoji nikakva mogućnost izbora ni za učenike ni za samu školu. Programi su još uvek pisani kao liste tema, predmeti su slabo povezani i to onemogućava integrisanje sadržaja i tematsku nastavu, a postoji stalni pritisak da novi sadržaji postanu školski predmeti. Izuzetno je mala zastupljenost modernih oblika rada u školi – dominira predavačka nastava, a malo se primenjuje aktivno učenje, istraživačke metode, individualna nastava i drugi načini rada koji su usmereni na učenika i omogućavaju njihovo veće učešće u nastavnom procesu, razvijaju njihove više mentalne procese, motivaciju za učenje, osposobljavaju ih za funkcionalnu primenu znanja i dalje učenje i rad. Kroz sve predmete u osnovnoj i srednjoj školi treba provući podsticaj za razvoj funkcionalne pismenosti i rad na razvoju funkcionalne pismenosti mora biti jedan od prioriteta, rekao je Jović na konferenciji za novinare u Medija centru NiŠ.

On kaže da je zbog racionalnosti smanjivan broj odeljenja i povećavan broj učenika u razredu „što je prepreka za primenu modernih oblika rada i za primenu inkluzivnog pristupa. U seoskim sredinama, u cilju očuvanja stanovništva, valja odstupiti od kriterijuma broja dece. Lokalna samouprava bi morala da pomogne, gde god je to moguće, da se zadrže škole jer će samo tako mladi, obrazovani ljudi ostati na selu“.

– Učenici izlaze iz škole bez dovoljno razvijenih bazičnih kompetencija koje su im potrebne i važne za nastavak školovanja i za bolje snalaženje u privatnom i javnom životu. Pored ovoga, učenici skoro uopšte ne razvijaju umetničku i kulturnu pismenost (što je cilj obrazovanja), niti bazične kulturne potrebe i navike koje su važne za formiranje vrednosnih stavova neophodnih za život i rad. Škole gube prepoznatljiv identitet i u pojedinima vlada loša atmosfera (neugodna opšta klima, često rđavi međuljudski odnosi unutar nastavničkog kolektiva, između učenika, učenika i nastavnika, nastavnika i uprave škole, dešava se nasilje u školama), pad etičkih standarda (nastavnici kasne na časove, veliki broj časova se ne održava ili se nastava skraćuje, veliki je broj izostanaka učenika sa nastave, nizak osećaj pripadnosti školi kod učenika), navodi Jović.

On podvlači da postoje brojni problemi sa uvođenjem inkluzivnog pristupa u školama. Lokalna samouprava se retko bavi planiranjem obuhvata i uključivanjem dece koja pripadaju osetljivim kategorijama stanovništva.

-Škole nedovoljno koriste lokalne resurse u vaspitno-obrazovne svrhe, pa mladi nemaju prilike da osmišljeno i planski učestvuju u životu vlastite zajednice i da tako bolje shvate sredinu u kojoj žive, razviju učestvovanje i svest o društvenoj odgovornosti građana, solidarnost, različite socijalne kompetencije i zdrave stilove života. Nedovoljno su prepoznate mogućnosti saradnje škola i ustanova kulture. Dakle, promovisanje znanja kao ključnog rešenja za izlaz iz sveopšte krize, može se realizovati preko osmišljene i permanentne kampanje promovisanja najuspešnijih u svojim oblastima na osnovu njihovih obrazovnih rezultata. Neophodno je stalno afirmisati najbolje nastavnike, učenike i studente u sistemu. Kao primer kvalitetnog školskog sistema u ovom trenutku možemo da navedemo finski sistem. Finska škola počiva na pažljivo probranom profesorskom kadru. kako je profesorski posao prestižan i donosi veliki društveni ugled, kako su profesori bolje plaćeni nego u drugim razvijenim državama, škole lako dolaze do kvalitetnih kadrova jer veliki broj ljudi želi da radi u prosveti. Pri tome, uprkos većih profesorskih plata, sistem nije skup. Prosvetna administracija je svedena na najmanju meru i svaki dinar je dat školama direktno. Fokus je na znanju, na individualnim potrebama i mogućnostima đaka, a ne na konkurenciji. Škole se ne nadmeću već sarađuju, jer su na istom zadatku, zaključuje Jović.

Za šta se zalaže Koalicija u oblasti školstva?

Koalicija za Niš se programski u oblasti prosvete i obrazovanja zalaže za:
– Potpunu dostupnost kvalitetnog obrazovanja uz podršku države, i eliminisanje bilo kakve diskriminacije;
– Otvoren sistem obrazovanja, prilagođen potrebama tržišta rada a samim tim i učenika, odnosno studenata;
– Interaktivno obrazovanje, koje uvažava posebnosti obrazovnih profila, psihofizičke i motorne sposobnosti učenika, usmereno na postignuća u obrazovnom procesu;
– Veće izdvajanje za obrazovanje, usmereno prema podizanju kvaliteta obrazovnog procesa, posebno u oblasti praktičnih veština i znanja, usavršavanju predavača i povezivanju sa privredom i univerzitetima;
– Značajnije uključenje lokalne samouprave u proces kreiranja, praćenja i vrednovanja obrazovnog procesa, kao i povezivanja svih zainteresovanih učesnika obrazovnog procesa.
– Celoživotno obrazovanje, kroz formalne i neformalne oblike, stimulisane i verifikovane od strane države;
– Standardizaciju i objektivnost u vrednovanju postignutih obrazovnih rezultata;
– Stimulaciju uvođenja novih tehnoloških i obrazovnih metoda;
– Poboljšanje materijalnog i društvenog položaja zaposlenih u obrazovanju;
– Unapređenju vaspitne i prosvetne uloge obrazovanja.