Kosovo se ne gleda kroz džipove, a ni na Vidovdan kroz pijane klince

marko-smiljkovic
piše: Marko Smiljković, urednik Gradjanin.rs

Nekada se neki ljudi koji se nazivaju urednicima obrate javnosti za Novu godinu, neki 13 dana posle jer žele jeftinim fazonima da privuku taj nacionalni duh publike koja će baš tog dana da kupi njihove novine, lajkuje ne znam već šta… Nisam od takvih. Procena je na čitaocima, možda sam i gori. Možda nisam ni na jednoj strani, a to se možda i vidi. Možda ja samo tako mislim, ali je sigurno da to plaćam pošteno! Kako se zove ta valuta, samo ja dobro znam.

Vidovdan je danas. Veliki dan za Srbe. Ili sve one koji se osećaju kao deo naroda. Izgubili smo Kosovski boj 1389. godine, ali su Turci tek 70 godina kasnije ušli u Srbiju, izručili smo Miloševića – ne tako lepa vest za nacionalni ponos jer onom koji počne četiri rata za deset godina treba suditi u Srbiji, a ne u Hagu – Vidovdanski ustav – Gavrilo Princip pucao u Ferdinanda, a koji je baš tog dana hteo da pokaže svoju silu u Sarajevu. Vozač pogrešio ulicu… Patriota ili prvi moderni terorista, svako će na to gledati očima svog vaspitanja. Ja se divim tim mladim ljudima iz „Mlade Bosne“ i njihovoj patriotskoj časti.

U svakom slučaju, Vidovdan, to je slava kneza Lazara koji je predvodio Kosovski boj. Hteo sam sinu da dam ime Jug ili Vid, pa mi žena pomutila pamet. Prešli smo na rusku varijantu koja nije na tri slova, ali to je druga priča…

Slava
foto: gradjanin.rs – slobodna ilustracija

Srbi se ne smeju deliti na takozvane Kosovare i neke druge „domaće“ Srbe. To je u ovom velikom planetarnom selu, kada si već mali narod, pogubno za sve Srbe. Od ukupnog broja koji su u zbegovima s Kosova došli postoji 10 odsto imućnih, a svoju silu, opet, na ulicama grada želi da pokaže 10 odsto od tih 10 odsto. Tako da je sve to kao i u svakom drugom narodu. Svi ostali su u „istom sosu“ kao i svaki drugi Nišlija. Životare ljudi.

U mojoj kući su te godine i kasnije (1999 – 2002) boravile dve porodice s Kosova jer nisu imali kud’. Normalno bez ikakve naknade, jer je moja kuća uvek bila velika i pružila je dobrodošlicu od Jevreja pa na ovamo. Običan narod kao i ovaj u Malči, Bulevaru Nemanjića, Ledenoj steni… Kažu neki „drže se“, pa „drže se“ hvala bogu, kada bi se svi građani Niša tako „držali“ ne bi nas mrcvarili zadnjih 25 godina.

Kosovo se ne sme gledati kroz zavist Nišlije što neko ima CRV ili Džip Pajero ili kako se god piše. Kosovo se ne sme gledati kroz klince u kafani koji besomučno naručuju pesmu „Vidovdan“.  Nisu ta deca kriva što Kosovo brane iz Niša i što su tako lepu pesmu pretvorili u nešto obično. I što se bahato ponašaju jer im je ćale dao kintu da baš te večeri pokažu svoj mangupluk. Ta deca nisu kriva. Postoje samo dobri i loši ljudi. Sve ostalo su naklapanja i zavist.

Prizren, Pećka patrijaršija, da ne pričamo o manastirima… To su stvari koje čovek ili oseti negde duboko ili ih ne oseti. Šta ja da ti pišem prijatelju moj, ako je tebi Gračanica samo mesto na karti Balkana…

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *