Lako je nahraniti gladne, teško je zasititi site!

Violeta Ranđelović
piše: mr Violeta Milosavljević, profesorka biologije

Ovaj tekst bi trebalo da iznedri ideje i rešenja, zato razmišljajete i predlažite! A, iskreno se nadam da će neko početi i da razmišlja o tome da hranu treba racionalno kupovati i konzumirati.

Oduvek me nerviralo razbacivanje hranom, a sada pogotovu u ovim teškm vremenima, kada većina mora da kalkuliše svakim dinarom. To je postao globalni problem. Tone i tone iskoristive hrane završi u kantama za smeće. Nužna je promena navika i razmišljanja.

Malo sam pretraživala po internetu i podacima u nama susednim državama, slika je ista- OGROMNA KOLIČINA HRANE SE BACA, a ljudi su sve siromašniji. To je slučaj i u razvijenim zemljama, pa me iznenadio podatak da nemci (za koje sam mislila da su baš racionalni) bacaju ogromne količine hrane. Prema studiji naučnika iz Štutgarta, svaki građanin Nemačke godišnje baci 81,6 kg ispravne hrane. Kod nas ne postoje takve studije i istraživanja, već su podaci napravljeni grubom procenom. Oko 250.000 tona hrane baci se u Srbiji svake godine, pokazuju nezvanične procene. Zar to nije UŽAS?

Moja baba je uvek govorila da je „leb greota baciti“ i čak kao neka vrsta bogohuljenja. E onda bogohulimo na svakom koraku, pa da počnemo odnekud.

S obzirom da radim u školi, primećujem svakodnevno da se velike količine užine bacaju. Nekako je postao uvrežen stav da je bitno samo da deca ne budu gladna i da im se samo trpa što novac, što hrana. Naša deca nemaju pojma koliko je teško zaraditi novac, roditelji sve bolećiviji (po principu, ako ja nisam imao nek oni imaju) pa tako dobijamo armiju dece koja ne znaju da se hrana ne baca, jer milioni dece gladuju. Kod nas treće dete automatski dobija užinu (jer je treće) bez obzira na to da li je socijalno ugroženo ili ne. To je lepo, ali nije lepo da dete koje je treće, a ima para, besplatnu užinu baci, a kupi sebi pomfrit, pljeskavicu, tost… ili drugu takođe nezdravu užinu. Čest je takođe slučaj da dobiju narandžu ili jabuku i da ona postane lopta kojom se gađaju i šutiraju….

baka
Tužna scena u Ulici Nikole Pašića u Nišu

Ma deca i ne treba da budu prejedena, jer im se onda krvotok ubrza u predelu organa za varenje a u mozgu je cirkulacija slabija, pa onda dremaju, a na časovima nam ne treba vojska dremača.

A tek na porodičnim slavama i slavljima. Neki ljudi se zaduže do sledeće slave i nakupuju brdo hrane, samo da im gosti „ne ostanu gladni“ a onda posle toga toliko ostane da ne znaju šta će sa njom. Ali važno je domaćin se nije „obrukao“. Kao da nam je cilj da se na slavi prejedemo, a ne da se vidimo, popričamo i malo zamezimo, ajd uz neko pićence. E onda je problem višak holesterola i višak kilograma.

U bacanju, osim privatnih domaćinstava, učestvuju i industrija, trgovina i potrošači na veliko, na primer, ugostiteljski lanci.

Sledeći slučaj, koji me posebno nervira su slavlja na kojima je automatski preporučen meni i gde se nađe brdo hrane, koju većina ne pojede, ali je ona plaćena. A i oni koji sve to pojedu meni nisu jasni, valjda nije cilj u životu prejedanje. Zašto ne bi svako sebi naručio onoliko koliko može da pojede? Valjda da bi se džepovi kafedžija punili i da bi smo se „pokazali“ kao dobri domaćini.

Akcije po prodavnicama „teraju“ ljude da kupuju i šta im je potrebno i šta nije – što bi rekli gladne su im oči.

E, sa druge strane neki nemaju ni osnovne namirnice da fiziološki prežive. Sve više ljudi „kopa“ po kontejnerima ne bi li našlo nešto „jestivo“. A tek deca koja su gladna- a hrana je jedno od osnovnih ljudskih prava.

Ajde da pohvalimo i jednu dobru praksu pekare Branković koja na lokaciji u Voždovoj ulici, posle 18h prodaje pecivo 50% jeftinije i koliko sam videla, prodaju sve ili gotovo sve. Ali daj Bože da se tu ne kupuje i koliko je potrebno i koliko nije, jer je jeftino.

E sada ja vas pitam. Ima li načina da se taj višak po domaćinstvima i kafanama negde „udomi“ a da to nije kontejner? Da li postoji način da se to odloži, a da se izbegnu skupi i praktično neizvodljivi sanitarni pregledi, što bi se naravno odmah postavilo kao pitanje? Neko je pokrenuo jednu lepu akciju, kuke dobrote, gde su građani kačili na određenim lokacijama višak hrane i odeće u čistim kesama. Ali je to živelo veoma kratko i to u vreme izborne kampanje, što me navodi na pomisao da je imalo komercijalni karakter.

 

2 Comments

  1. Sve je lepo napisano , ali kako dati /pokloniti/ , hranu koju i sam ne mogu da jedem /iz mnogo razloga/ a ne uvrediti , povrediti , poniziti gladne ? Koliko puta sam to pokušao i odustao… iz napred navedenih razloga ! A i bilo me je stid, i od njih a i samoga sebe.
    U Nišu i nema mnogo sitih a ono što se baca i nije za jelo… barem ne za ljude !

  2. Лепа идеја,тешко изводљива,али не и немогућа.То мора да се системски реши,јер ако било шта покушате“накачиће“ Вам се све могуће инспекције,почев од санитарне.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *