Lični ugao: Šta sve muzičar danas može da doživi u kafani?

piše: Nedeljko Platiša, muzičar iz Novog Sada

Fascinantnan je nagon gostiju u kafani (dame ponovo imaju prednost) da pesmu koja ih „pogodi“ pevaju direktno u lice harmonikašu. Viseći, pri tom, na njegovom levom ramenu tj. ruci koja razvlači meh ulažući popriličan fizički napor. Rodila se tu nova olimpijska disciplina: „kešanje za muzičare“!

Tu su i ekstremi koji moraju, baš tad, da se rukuju sa njim držeći mu šaku kojom svira melodiju dok mu ne ispričaju kratku porodičnu istoriju „obožavanja muzike“, starog poznanstva sa Šerbom ili Janikom ili „tatine harmonike koja godinama stoji na ormanu“. O ostavljanju telesnih tečnosti po njemu – ljubljenjem, grljenjem, znojavim licem prislonjenim na obraz dok ostatak bratije pokušava sa pronađe, „mamu mu j…m kako ovo radi“, mobilni telefon i uslika antologijsku sliku prijatelja(ce) koji pokušava da „sraste“ za harmonikaša.

Kolege reaguju različito. Od pristojnog osmehivanja i prihvatanja, što je direktan POZIV da razdragani gost kao kulen visi na njemu do fajronta, preko učtive tolerancije pa basterkitonovske „kamene face“, zatim ignorisanja „milog nam gosta“, ljubazne molbe da mu oslobodi udove kojima radi, do profesionalne i pristojne opservacije da mu smeta i da ODJEBE!!! Od te tolerancije često zavisi čitava svirka. Kako istrpeti kad ti neko, osim fizičkog ometanja u 99% slučajeva urla brutalan falš u lice i li uho (još gore) dok harmonikaš treba da se drži ispravne melodije kako u pevanju tako i u sviranju da ne bi ostale muzičare otresao kao ker buve na prvoj krivini. Ne jednom se harmonikaš iz svojih malih izleta među goste vratio sa outfitom kao da je hranio bengalske tigrove – izgužvan, čupav, odvaljenog džepa košulje i sa tragovima kočenja karmina na licu sve od brade preko obraza do iza uha.

To što se na, nebranjenim delovima tela vide ogrebotine a na odeći tragovi svih pića služenih na veselju i što smrdi na „ujkinu najbolju rakiju“ od 25 gradi, koja direktno izlazi na leđa nakon konzumacije, da i ne pominjem.

Osim pomenutog fenomena, zanimljivo je i „udvajanje“ harmonikaša (jedan gost visi levo, drugi desno), zatim „zonski napad“ – aktivna je nekolicina sa zamenama sa klupe KAD SE UMORE, kao i PRESING kao oblik kolektivne euforije sa namerom da se duševno integrišu sa inkriminisanim sviračem i totalno ga SATRU!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *