Samo sahrane da prestanu. To je jedino na pameti meštanima Donjeg Međurova i sela Čokot u Nišu koji su 4. januara povorkom ispratili sedmu žrtvu iz stravične nesreće na pružnom prelazu. Ta tragedija 21. decembra kada je voz prepolovio autobus „Niš ekspresa“ zavio je Niš u crno, a u ova dva sela nema slobodnog mesta na banderama, betonskim stubovima koje nisu pune čitulja.
U tragediji je na licu mesta poginulo troje osoba, a kasnije je povredama podleglo još četiri lica. I od toga dvoje dece od 16 godina. Meštani Međurova su ispratili Vlastimira Đorđevića koji je imao višestruke prelome karlice i rebara. U povorci koja je od kuće Đorđevića išla do lokalnog groblja čule su se reči da je „bog uzeo najbolje.
Rade, jedan od ljudi u povorci kaže da meštani posle tuge, besa i nemoći sada osećaju potrebu da prestanu sahrane i da se povređeni oporave.
Šta mi imamo sada i od tih kamera, i od istrage. I da otkriju ko je kriv, pa? Pravo će da bude zadovoljeno, ali ove duše će uvek pamtiti poginule. Ovo je nezapamćena tragedija u ova dva, tri sela. Molimo boga, ako ga ima da sahrane stanu – kaže ovaj sredovečni Nišlija.
Dejan Rajković, meštanin Gornjeg Međurova kaže da će se narod u nedelju na badnji dan ponovo okupiti na kobnom pružnom prelazu. Pokazuje nam čitulje, objašnjava tragediju jutarnjeg đačkog autobusa „Niš ekspresa“.
Dogovorili smo se da se okupimo i da odamo poštu poginulima, ali i da vidimo kako radovi na postavljanju rampi teku. Strašno je sve to. Tu su sekunde odlučivale. Na primer, moja ćera mi je rekla da bi preskočila prvi čas u školi i ja sam to dozvolio. Eto. Bila bi u tom autobusu… Sada kažu da je vozač autobusa pogledao da li ide voz. Ne znam… Da je pogledao video bi da ide – priča Rajković.
Na pruužnom prelazu radnici železnice postavljaju elektroniku. na dvadesetak metara od njih cveće, sveće, čitulje. Neko od najbližih je zakopao stvari koje su našli od poginulih.
M.S.