Multi-level politika

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Dragan Marinković

dragan marinkovicSećate se sigurno onog vica kada sudija kaže šibicaru da su građani žrtve njegove prevare, a on na to odgovara: „Druže sudija, nisu oni žrtve moje prevare, već svoje pohlepe. Gde ima da se zaradi 500 maraka za dva minuta?“

Verujem da svi znate šta je to multi-level trgovina.

Na naše prostore je stigla odmah po dolasku „demokratskih“ promena, odnosno odmah po uvođenju kapitalističkog sistema. Sistem je, ukratko, osmišljen tako da oni koji su na vrhu piramide enormno zarađuju i sve uz parolu: „Ko radi najviše, treba najviše i da zarađuje“.

Ta njihova velika zarada se koristi u svrhu buđenja pohlepe u običnom malom čoveku, kome će ta zarada uvek biti negde na dohvat ruke.

Elem, sistem funkcioniše sve dok su ljudi motivisani da ulaze u njega. Kada ta motivacija, iz bilo kog razloga, nestane i ljudi prestanu da ulaze u sistem, on se vrlo brzo urušava. Kada ljudi sa poslednjeg nivoa odustanu od daljeg angažovanja to automatski demotiviše i one iz pretposlednjeg nivoa (jer time prestaje i njihov motiv), a oni demotivišu one iznad njih. Na taj način sistem puca vrlo brzo.

multi-level-marketing-companiesU našoj zemlji ne samo da su postojale (i još uvek postoje) multi-level trgovine, već su postojale i banke koje su funkcionisale po istom ili sličnom principu. Sećate se famoznih kamata na oročenu deviznu štednju u iznosu 10% na mesečnom nivou. U početku ljudi krenu bojažljivo, ulažu male sume novca. Dođe prvi u sledećem mesecu, banke isplate tu neverovatnu kamatu što u ljudima budi pohlepu i počinju sa velikim ulozima…

Kraj tog ludila nam je poznat.

Mi ne bismo bili to što jesmo da multi-level sistem nismo prilagodili i političkim partijama.

Naime, sve političke partije kod nas su upravo organizovane po multi-level principu, što znači da bi neka stranka zadržala članstvo, ili pridobila novo, mora da ih posebno (lično) motiviše.

Između trgovinskog i političkog multi-levela postoje najmanje dve bitne razlike: (1) politički multi-level se ne mora granati u beskraj (znači, ima održivost) i (2) u političkom multi-level sistemu, za razliku od onog trgovinskog možete „bitnog“ člana ubaciti u sam vrh piramide.

Ako ovo nije tačno, kako je moguće da se jedna od najjačih političkih partija SPO skoro raspao posle prvog neuspeha na izborima?

Slično se desilo i SPS-u, DS-u, SRS-u…

Zar ti članovi, koji su masovno napuštali pomenute političke partije, nisu u istima bili zbog toga što su verovali u ono što su, na kraju krajeva, i sami propagirali? Kako to da nisu imali toliko strpljenja da sačekaju naredne izbore? Kako mogu jedne godine da pričaju kako je EU veliko zlo, a naredne, u drugoj političkoj partiji kako je EU naš jedini put?

Odgovor je vrlo jednostavan.

Njih ne intersuje ni bivša ni sadašnja politička partija. Oni su tu da bi ostvarili samo svoj interes i u toj partiji će biti dok budu lično motivisani za to.

Stvaranje SNS-a, takođe, dokazuje to. Bez ideologije, bez programa, a ljudi navalili – hoće u stranku. Ne smeta im to što su osnivači stranke, po kriterijumima koje su sami zadali – izdajnici. Zašto su onda ljudi navalili?

Pa, da bi zauzeli što bolje pozicije u tom političkom multi-level sistemu.

MLM-menadzerOno što je, takođe, zanimljivo su grupe građana.

Ne postoji ni jedan grad koji nema nekoliko grupa građana koje u svom nazivu obavezno nose i neku lokalnu odrednicu.

Da li je moguće da se njihova „politika“, makar bila i samo lokalna, toliko razlikuje od „politika“ svih registrovanih političkih partija i ostalih grupa građana iz regiona, da je njihovo formiranje bilo neophodno?

Ili je, možda, u pitanju stvaranje dobre početne pozicije njihovih lidera za biznis zvan politički multi-level?

Kako će izgledati kraj ovog ludila – tek ćemo da vidimo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *