Na današnji dan preminuo Šaban Bajramović – znate li šta se krije iza pesme „Đelem, đelem“?

Šaban Bajramović (16. april 1936. – 8. jun 2008. u Nišu) kralj muzike, umro je na današnji dan od posledica infarkta u Nišu, svom rodnom gradu.

 

U karijeri je snimio 20 albuma i oko 50 singlova, a napisao je i komponovao više od 700 pesama. Njegovi obožavaoci ga opisuju kao izvanrednog pevača vrhunskog kvaliteta i „pevača iz srca i duše“. Posle Šabanovog izvođenja „Đelem, Đelem“ ova pesma je izabrana za himnu svih Roma Sveta. Magazin „Tajm“ ga proglasio za jednog od 10 najvećih bluz pevača na svetu. Voleo je da čita. Tvrdio je da je pročitao oko 20.000 knjiga.

Vitko-i-Šaban
Vitko Radomirović i Šaban Bajramović u studiju RTV Ljubljana tokom snimanja prve  ploče „Beli konj“ gde je deseta pesma bila Đelem, Đelem

A, kako je došlo do toga da Bajramović, snimi ovu pesmu priseća se Vitko Radomirović, tadašnji izvršni producent na prvoj Šabanovoj ploči “Beli konj”, a danas vlasnik i direktor RTV “Belami”.

Bilo je to drugo vreme, neke osamdesete godine. Na ulici si mogao da sretneš i nasmejanog čoveka. Tada niko nije hteo da snimi romsku muziku, a pogotovo ne nepoznatog Šabana. To se tada nije mnogo slušalo. Ni Beograd, ni Zagreb, ni Sarajevo… Ali, prihvate Slovenci. Odemo mi u Ljubljanu. Nasnimi Šaban i “Crne Mambe”, devet pesama i fali deseta. Tri dana se preganjamo oko te desete pesme – počinje priču Radomirović.

On kaže da je svašta pokušavano, ali ne ide, a Slovenci traže da deseta pesma bude jednako kvalitetna kao i ostale.

Jednog dana kažem ja “Šale, daj bre tu desetu pesmu”, a on će meni “a, izem te, da otpevam ja “Đelem, Đelem”. To je tada bila pesma po kojoj je bila poznata Olivera Katarina. I ja budem apsolutno protiv. Ma kakvi, rekoh… Ide rasprava i prelomismo, “ajde, otprevaj Šale”. Uđođe u studio. I krenuo je klavijaturista Vlada Ordagić uvod i kada je krenuo Šaban da peva, svi su se “zaledili” u studiju. Normalno, posle toga aplauz, Slovenci presrećni. On je tu pesmu otpevao tada, tako se uklopilo, najbolje na svetu. Ceo taj sklop je i doveo do toga da bude proglašena za romsku himnu – priča Radomirović.

Malo poznata činjenica je da Šaban Barjamović nije voleo koncerte, bez obzira na novac!

Organizujem ja turneju po gradovima posle toga, bila odlična reklama, cela ekipa je tom pločom otvorila jedno novo poglavlje muzike, a njemu nešto mrsko… I jednog dana kaže on meni “znaš, puna hala, a ja kad izađem na binu i vidim onaj mikrofon, k’o zmiju da sam video. A, u kafanu bi ljubio mikrofon… – priseća se Radomirović.

U devetnaestoj godini je, zbog ljubavi, pobegao iz vojske, pa je osuđen na tri godine zatvora na Golom Otoku. Pevanjem se počeo baviti za vreme izdržavanja zatvorske kazne, kada je u zatvoru osnovao džez orkestar. Tada za snimanje svoje muzike u Srbiji ne uspeva da nađe izdavačku kuću i zbog toga svoja dela izdaje u Sloveniji.

Njegov muzički sastav se zove Crna Mamba. Sa njima je nastupao više od 20 godina. Na lični poziv Indire Gandi nastupao je u Indiji, gde je zvanično proglašen za Kralja romske muzike.

Od 2000. godine do smrti Šaban je svoju karijeru uzdigao na viši stepen nego sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka najviše zahvaljujući saradnji sa Dragim Šestićem i Mostar Sevdah Reunionom. 2001. godine je snimio i CD sa Njima pod nazivom A Gypsy Legend, u izdanju World Connection-a, sa kojim dobija veliku popularnost na World Music sceni u svetu. Saradnju sa Njima privremeno završava 2002. godina,dok MSR karijeru nastavljaju sa Ljiljanom Buttler. Svoju saradnju je nastavio sa bendom Cubismo. Sa Cubismom Šaban sarađuje na CD-u Amigos gdje se pojavljuje sa 2 pjesme . 2005 ponovo ulazi u mostarski studio sa legendarnim Mostar Sevdah Reunion-om i pod producentskim vodjstvom Šestića snima album koji je ujedno i originalni soundtrack i baza dokumentarnog filma o Njemu pod nazivom Šaban u režiji Miloša Stojanovića. Album je izdat od strane Snail Records-a i dospio je na evropske top liste ,a najpoznatiji World Music magazin u svijetu- britanski Songlines mu je u recenziji dao markicu TOP OF THE WORLD.

Bio je oženjen Milicom, sa kojom je živeo u Nišu i imao četiri ćerke.

Preminuo je u svojoj 73. godini u niškom kliničkom centru od posledica infarkta.

M.Smiljković/wikipedia.org

3 Comments

  1. Nije bio nepismen Čovek. Šaban mi je ispričao; ,, dok sam bio na Golaću“ -( Golome Otoku ) ,, često su me kažnjavali. Predavali su časove na Golaću, a Ja sam čitao. Krio sam knjige na moje koleno, ispod stola u Učionici i ne znam odakle se pojave?! Odjednom se neko stvori do mene i… “ Voleo sam na Golaću puno da čitam, časove predavane sam slabo pratio, pa su me i zato i kažnjavali.

    Šaban i kod mene kad je bio u Beču, voleo je puno da čita. Još uvek se sećam toga… obučen u pidzami… naučare njegove… lezi na krevetu.. jednom nogom podignutom i ledjima naslonjen na zidu jastukom. Ostalo mi je to duboko u sećanju, zbog toga, što je bio toliko udubljen u čitanju… potonuo u čitanju… faca Šabanova u čitanju nije bila uobičanja… Volim da pratim i detalje… tako da mi je ostalo i to duboko zarezano u sećanju.

    Znači; ako je neko ,, Ciganin „, to ne mora odmah da znači da je i nepismen Čovek.

    Toliko od mene.
    Lepi pozdrav Vam želim.

  2. Mozda je bio nepismen ali je bio apsolutni sampion. Mnogo popularnije „zvezde“ srpske estrade ne mogu ni vodu da mu ponesu. Usao je u istoriju Nisa a i sire.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *