Ne smemo stati!

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Željko Anđelković, reaguje na Hiljade građana na protestu zbog Vukovog ubistva

FOTO: Vanja Keser
FOTO: Vanja Keser

Danas je Niš pokazao da nije ništa. Danas je Niš pokazao da može. Pokazao da sme.

Pokzao da može da se misli svojom glavom. Da svest, savest i moral jesu deo društva.

Nas deset hiljada došli smo ne samo zarad Vuka već zarad desetina mladih nevinih žrtava stradalih voljom i htenjem loših, bednih, mizernih bića koji se nastaniše u telu čoveka…

Danas je nas deset hiljada bilo u gradu.

Ćutali smo. Mnogi su plakali. Neki krišom, neki javno. Bilo je roditelja sa decom i baka i deka sa štapovima.

U isto vreme dok smo mi pokušavali da iznedrimo jedan civilizovani grad i grad bez nasilja, takozvani gradski likovi (mada više malogradski) sedeli su po kafićima u prepoznatljivom stilu voajerizma i pili svoje kafe… Žalosno!

Žalosno da se kafići u centru grada i u parku Svetog Save (ma kako to ime sada zvučalo besmisleno) nisu zatvorili. Na sat vremena. Na pola sata. Da nisu na taj način pružili podršku ljudima koji su izgubili živote. Na pola sata bez muzike i bez računa. Ionako fiskalce ne kucaju! Mogle su to kafedžije. Usuđujem se da kažem: morale su!

DSC_6216Ali avaj… Niš, onaj gradski, svesni Niš je u manjini… Huligani vladaju. Po njima se dan poznaje. Po njima se sve vrednuje…

Nadam se da nećemo stati. Da nećemo ćutati. Želim da verujem da će pravda zakucati na vrata niškog suda i niške policije… Ajmo gospodo policajci: racija – ulazite u kafiće, ulazite po žurkama – legitimišite – ima vas i više nego dovoljno. Ajmo na teren – pa kada nađete oružje kod momaka (ne želim da verujem da i devojke imaju oružje) a ono odmah u apsanu…

Pa na televiziju, sa sve slikom i punim imenima i prezimenima – da svi vide ko su ta bića. Samo transparentno.

Pitam se kako li to žandarmerija (uz boga – kako sami rekoše) čuva Srbiju ako ne može da sačuva mir u jednom gradu. Bog nam možda i šalje neke signale ali žandarmerija samo puni hronike novina… Ispada da treba da se čuvamo žandarmerije jer je ona, kako se čini, i iznad boga…

Danas je Sretenje. Državni praznik. Praznik države… Kako to smešno i besmisleno zvuči… Koja država? Koja površina? Gde su nam granice?

DSC_6602Nemojmo stati. Zbog urlika današnjih rođaka i prijatelja Vukovih. Zbog suza njegove devojke.

Zbog urlika i cviljenja majke Nikole Albijanića koji je ubijen pre sedam godina a ubice do danas nisu pronađene, nemojmo stati!
Budimo se ljudi. Vreme nam izmiče. Sutra možemo i mi biti žrtve!

Širimo svest. Širimo protest! Do konačne istine!

A pravda iako i kad stigne nažalost neće vratiti njih u život ali će kazna možda biti opomena za neke nove klince da ne idu pogrešnim putem!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *