Nišlijka sa bebom završila u migracionom centru u Belgiji

Ljiljana Moharić (37) državljanka Srbije iz Niša sa detetom završila je u migracionom centru u Belgiji iz trivijalnih razloga – jer nije imala da pokaže nešto preko 1.000 evra carinicima koliko je navodno potrebno da bi se boravilo u toj zemlji. Ljiljana je udata u Podgorici u Crnoj Gori i iz ovog grada je krenula kod brata u Holandiju sa svim potrebnim papirima za sebe i dete.

Ljiljana Moharić sa devetomesečnom bebom – foto:facebook

Ona je u ponedeljak sa devetomesečnom bebom krenula u posetu bratu koji tamo živi, ali na aerodromu u Belgiji na kome je presedala, zaustavila je policija i odvela sa devetomesečnom bebom u migracioni centar. Ljiljana je kod sebe imala par stotina evra.

Krenula sam za Belgiju iz Podgorice jer je to bio najpovoljniji let. Kada smo sleteli na aerodrom gde je čekao moj brat i odakle je dalje trebalo da krenemo za Holandiju, granična kontrola nas je zaustavila, pogledala pasoše i rekla da beba i ja moramo da imamo oko 40 evra po danu, što je za planirano vreme boravka više od 1000 evra, bez obzira što je Belgija bila samo tranzitna zemlja. Kada je brat video da nas nema, pitao je o čemu se radi i ponudio da plati, ali mu nisu dozvolili. Oduzeli su mi i mobilni i dokumentaciju i odveli bebu i mene u migracioni centar. Do sutradan nisam mogla da čujem moje. Ne mogu da vam opišem tu traumu – ispričala je preko vibera za „Večernje Novosti“ Ljiljana koja u migracionom centru već četiri dana čeka da bude deportovana nazad.

Ona pojašnjava da je i njen brat odmah kontaktirao sa ambasadom Srbije i da su oni ponudili da ženu deportuju do Beograda, međutim, oni su rekli da žena i njena beba moraju biti deportovani u zemlju iz koje su doleteli, što je u ovom slučaju Crna Gora. Međutim, kako je prvi let za Crnu Goru tek u četvrtak, Ljiljana i njen devetomesečni sin i dalje borave u Centru za migrante.

Dobro je da su mi dozvolili posetu pa sam uspela da vidim brat i da se malo smirim. Ja zaista nisam znala da moram da imam taj novac na računa. Više puta sam odlazila kod brata, doduše prvi put preko Belgije, i nikad nam niko nije tražio taj novac, niti nam je neko rekao da moramo da ga imamo, ispričala je ona.

gradjanin.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *