Nišliju ipak od maltretiranja maloletnika, odbranili snimatelj i tonac (Snimak 2)

Nišliji Kefahu Albestaniju koga su četvorica maloletnika maltretirala u centru Niša što se vidi na snimku koji smo objavili, ipak su u pomoć pritekli snimatelj i tonac ovog klipa, posle čega su se obesni klinci razbežali. Snimak je nesumnjivo putem komentara mnogobrojnih čitalaca otvorio mnoga društvena pitanja, a zato je autor odlučio da preko našeg medija pokaže i drugi deo snimka gde se vidi kako ovom nesrećnom čoveku pomažu.

Nisam ni slutio da će se neki komentari okomiti na snimatelja zato što mu nije pomogao. Kada sam montirao klip izbacio sam sliku kolege tonca koji mu na kraju ove mučne scene pomaže jer sam hteo da pokažem širi društveni problem, a ne to što smo mi prišli i rasterali one kabadahije. Nismo mi bitni, nego moralni sunovrat celokupnog društva. Sva ova pozivanja u komentarima na Hitlera i ostalo, ni u snu nisam mogao da sanjam da danas uopšte neko razmišlja na taj način. Ali, eto ima i takvih pojedinaca – saopštio nam je snimatelj videa koji je hteo da ostane anoniman.

KifaKo je zapravo Kefah Albestani?

Albestani radi dugo godina trguje na Tvrđavskoj pijaci, ali ga po imenu niko ne zove. Ima kratak nadimak – Kifa. Već dugo odbija da razgovara za medije o Sadamu Huseinu (pogubljenom vođi nekadašnjeg Iraka), prilikama u Iraku za vreme rata ili kako je kao mlad Iračanin došao 1981. godine u Niš, zaljubio se u njega i tu ostao ceo život.

Žao mi je što se na snimku sve to vidi. Ja od tih klinaca nisam ništa tražio niti ću da tražim. A, šta sam drugo mogao da uradim nego da bežim iz takve suituacije. Da ih udarim, zaglavio bi garantovano, zatvor. Jednog znam, on krade ovde na pijaci. Ni sada neću da reagujem kada ih vidim jer znam da je to samo pojedinačni slučaj u mom gradu Nišu. Za 35 godina ovde nisam napravio ni jedan prekršaj pa neću ni sada, a za to vreme veruj ništa zlo i naopako nisam doživeo – objašnjava on.

Kefah-Albestani
Po imenu Kefah Albestani ga niko ne zna na pijaci – svi ga jednostavno zovu Kifa

Kifa je studirao Zaštitu na radu. Stigao je do kraja treće godine, zaljubio se u svoju sadašnju suprugu koja mu je rodila ćerkicu i tada je odlučio da mu je Srbija i Niš druga domovina.

Znaš kako je bilo u Nišu osamdesetih godina. Posla je bilo, normalno se živelo… U Iraku se tada dosta gradilo, ali oblast Zaštite na radu takoreći nije postojala. Zato sam bio određen da to ovde završim i kasnije to u rodnoj zemlji upotrebim, ali uvek ima neko ali…- šali se Kifa.

Njega je za vreme rata i prevrata u Iraku mnogo pogodila sudbina svoje rodne zemlje. Bio je u raznim psihičkim nedoumicama, šta raditi toliko daleko od rodne zemlje. Srećom, sestre i brat koji ga je i posetio u Nišu, su živi i zdravi pregurali te nedaće. Kifa nastavlja priču i vraća se u mladost.

Zaljubim se ja tako da ništa ispred sebe nisam video, samo sadašnju suprugu. Od prilika u Iraku i ovde, odlučim se za Niš i nisam se pokajao. Tamo, u Iraku, mi je bio obezbeđen posao, plac i kompletan materijal za gradnju kuće, ali ja porodicu formirao, a nemam fakultet. Tako sam odlučio. Sad nešto razmišljam da obnovim četvrtu godinu na Zaštiti da imam fakultet, ali videćemo – zaključuje Kifa.

M.S.

1 Comment

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *