Novi roman Magičnog Ćire o banditu iz Sjedinjenih Srpskih Država

Najnoviji roman Zorana Ćirića (Magičnog Ćire) pod naslovom „Posle potere“ u izdanju beogradskog izdavača „Publisher“, predstavlja prvi srpski hajdučki vestern i posvetu nekada omiljenom žanru „kaubojskih“ filmova na kojima su stasavale generacije i usvajale moralni kodeks daleko viteškiji od onog koji se propagirao na partijskim sastancima.

Zoran Ćirić (klik za uvećanje)

Posle četvorogodišnje pauze (prethodna knjiga „Priče sa zidova“ objavljena je 2014.) pred čitaocima je savremeni pikarski roman o Petroniju Čarnojeviću, poznatijem kao Crni Petar, odmetniku poreklom iz Toplice koji se prema toj činjenici hladno odnosio, baš kao i prema svima koji bi mu stali na put.

Okosnicu romana čini potera za najozloglašenijim banditom Sjedinjenih Srpskih Država, robinhudovskim Crnim Petrom, čije je preslobodno tumačenje „čojstva i junaštva“ učinilo da prekrši sva pravila i zakone, zemaljske i nebeske. Ovim delom autor nas vraća u devedesete godine XX veka koje su često brisale granicu između heroja i otpadnika, pomažući nam da ih shvatimo i podnesemo, braneći se gorkim humorom, svojstvenim Crnom Petru: „Ako mogu da ti pomognem, pomoći ću ti. Ali ako pre toga mogu da te ubijem, budi siguran da ću te ubiti.“

Zoran Ćirić je autor tridesetak knjiga, od pripovedaka i romana do putopisa i poetskih zapisa. Jedini je dobitnik je „Ninove nagrade“ iz Niša, za roman „Hobo“ 2001. godine, za koji je prethodno dobio i nagradu fonda „Borislav Pekić“, a potom i nagradu Narodne bibilioteke Srbije za najčitaniju knjigu 2002. Već za prvu knjigu, zbirku pesama „Rio Bravo“ 1990. godine, dobio je nagradu „Branko Radičević“.


Deo iz romana Zorana Ćirića Posle potere

Korice novog romana

Sećanje na Petronija Čarnojevića svakako bih odvojio od sećanja na obične zločince čija su mu zlodela pripisivana. Uostalom to nalažu dobar ukus, građansko vaspitanje, osnovi veronauke i, ono što je najvažnije, pravila Službe.

U skladu s tim istim principima, težiću da njegov lik i delo predstavim u što neutralnijem svetlu. Ne libeći se da mu priznam vrline koje je posedovao – a bez vrlina ni u kom slučaju nije bio. Takođe neću izbegavati da ga osudim zbog njegovih nemilosrdnih zločina protiv čovečnosti i ovozemaljskih zakona. Ovakva „mentalna raspela“ i jesu karakteristična samo za retko harizmatične, kontroverzno ostvarene ličnosti koje su svesne svoje uklete sudbine…”


Velibor Velja Petković

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *