Objavljen prvenac „Svetioničar“ niškog pisca Mladena Đorđevića

Uzbudljiv roman prvenac  „Svetioničar: Vesnici oluje“ simbolično osvetljava put uspeha mladog niškog pisca Mladena Đorđevića.

Mladen Đorđević

Đorđević ističe da je po njegovom mišljenju za dobru knjigu najbitnija ideja oko koje će se ljudi okupiti. Iako još sebe ne voli da naziva piscem jer kako kaže „jedna lasta ne čini proleće“ ipak nam otkriva zašto smatra da će se ljudima dopasti njegov roman prvenac „Svetioničar: Vesnici oluje“.

Smatram da bi čitaocima mogao da se dopadne roman jer ima moralnu poruku i ideju da su svetioničari ljudi o kojima se ne govori, a koji čine svetu veliku uslugu. Nisu u centru pažnje, već u moru beznađa predstavljaju svetlo u tami, odnosno oni su diskretni heroji. Odolevaju, što je jača oluja, oni su postojaniji. Takođe mislim da je dobro ukoliko pisac uspe da stvori neko novo okruženje, da stvori akciju i reakciju. Verujem da to mladima u romanu može da se dopadne, jer su željni novih svetova, dešavanja i nečeg što je biliže njihovom dobu“, naglašava Mladen Đorđević.

Prvi tom trilogije romana „Svetioničar: Vesnici oluje“, (izdavač je beogradska Otvorena knjiga) po rečima stvaraoca, predstavlja uvod u višeslojnu strukturu priče, koja je smeštena u modernom distopijskom gradu kraj mora, koji se naziva Vranolujni. Osim što je važan kulturni i industrijski grad, on je , kako Mladen kaže i grad prestiža, glamura i moći. U ovom romanu, koji prvenstveno spada u oblast epske fantastike, ističu se dva lika, a to je bivši vojnik, a sada privatni detektiv Ben Foster i istražiteljka na Odeljenju za ubistvo Elena Rodrigez.

Ovaj ponoćni grad odlikuju tri svetionika Sentinel, Smitov svetionik i Đavolji rog. Svaki od njih krije mračnu tajnu ali daje i nadu. Dva glavna lika, Elena Rodrigez i Ben Foster vuku probleme iz prošlosti koji ih proganjaju. Bizarne i neobične smrti svetioničarskog sina i psihotičnog kidnapera opomenuće ih da se na pučini sprema bura nezapamćenih razmera.  Roman predstavlja višeslojnu strukturu priče, smeštenu u žanrovima distopije, trilera, misterije i neo – noara što može biti i te kako uzbudljivo za čitaoce“, kaže Đorđević.

On ističe da je prilikom pisanja romana bio inspirisan mnogim stvarima, ali da se trudio da bude autentičan. Govori da je knjigu pisao „u hodu“ i da ni sam nije znao kako će se završiti ova trilogija. Navodi da je kompletna trilogija gotova i da ukoliko knjiga prođe kako se nada, uskoro možemo očekivati preostala dva dela.

Dok sam pisao roman, ništa nisam čitao da ne bih podsvesno upijao druge ideje. Ovo je generalno moja ideja, što se tiče svetionika i cele ove priče. Bio sam inspirisan gradom iz Betmena, ali grad kao takav je jedno globalno selo i može da se primeni i na Niš, Srbiju, Ex Jugoslaviju, na Evropu, pa i na ceo svet. A sam po sebi sam antiglobalista, ne volim stereotipe i smatram da je napredak u raznovrsnoti, pa zato kroz priču kritikujem globalizaciju i sve njene posledice. A generalno najviše zameram državi što se ne bavi osvešćivanjem mladih“ , govori Mladen.

Ovaj niški pisac na kraju kaže da su mladi ljudi svesni problema u zemlji, i da iako beže, oni ne zaboravljaju. Simbolično ih upoređuje sa svetioničarima, koji će se jednog dana vratiti i predvoditi tu snagu i promenu za bolje sutra.


Mladen Đorđević rođen je juna 1986. godine u Nišu. Diplomirao je na Fakultetu za pravo, bezbednost i saobraćaj – Konstantin Veliki, takođe u Nišu. Pisanjem se bavi nekoliko godina. Zajedno sa ocem, prof. Dr Radomirom Đorđevićem bavio se kucanjem i uređivanjem kolumni u časopisu „Serbona“. Iza sebe ima brojne kratke priče, dok su mu pojedini tekstovi objavljeni u niškom časopisu „Gradina“, zbirci priča „Čuvari zlatnog runa“ i u elektronskoj zbirci „Beskrajne priče. Ljubitelj je žanrova kao što su ratne novele, naučna i epska fantastika, avanture, trileri i misterije.


Dijana Vasić

 

 

 

2 Comments

  1. Када се млад човек одлучи за овакава векики „залогај“ као што је књига трлогија и њен први том „Светионичар“, онда га свакакао притисла мука савременог града у коме живи и ради. Свој град је вероватно заменио са измишљеним Вранолујним, и који се претвара у град будућности. У неку руку, ово је и питање савремене социологије града и какав ће град бити у будућности или га уопште неће бити. дОБРО ЈЕ ДА ЈЕДАН НЛАД ЧОВЕК размишља и о социолошким темамама и са којима се муће и савремени социлози. Младост, сама по себи воли изазове- Младен Ђорђевиђ им је пружио део тог изазаова. Зато, прочитајте ову књигу. можда ћете у неком од ликова у њој пронаћи и самог себе.ветионичар надолазећег времена. Будите и ви грађанин града Вранолујни.

Оставите одговор на Звонко Илић Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *