Obriši suze, draga

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanka: Olja Wagner

 

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000076120Pre nekoliko dana izašao je u javnost dokumentarni film Mi plačemo iza tamnih naočara, koji se bavi problemima niške rock’n’roll scene, fokusiran pre svega na peroid posle raspada bivše SFRJ.

Međutim, kroz kolaž različitih intervjua obrađuju se i različiti sociološki, kulturološki i politički problemi iz prošlosti i način na koji se oni reflektuju na sadašnjost.

Pored brojnih muzičara iz Niša, u filmu pričaju i muzički kritičari, poznate kolege iz beogradskih i novosadskih sastava, pisci, kao i druge ličnosti iz javnog i kulturnog života grada na Nišavi, piše na kanalu YouTube-a gde je postavljen.

Premijera filma je bila u bioskopu Vilingrad  i prisustvovali su joj akteri koji su učestvovali u snimanju. Ne mogu da zaboravim jedan neprijatan osećaj i muk kada se film završio i tišinu u kojoj smo napustili salu. A nekoliko dana kasnije,  kada smo među sobom počeli da razmenjujemo subjektivne osećaje vezane za film od koga smo svi nešto očekivali i radovali mu se, bilo mi je jasno i zašto.

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000015240Ono što je dobro je što se uopšte pojavio.

Svako pominjanje, podsećanje i arhiviranje znači i za onima iz prošlosti i onima u budućnosti. Imamo sreću da o niškom rokenrolu postoji Enciklopedija, dokumentarni film, devet DVD-ja sa obimnom arhivom svih vrsta kreativnog stvaralaštva Digitalne arhive gradova, a uskoro će se pojaviti knjiga niške rokenrol poezije.

Možda nisu savršeni i mogli su da budu bolji, ali su rezultat nečijeg višemesečnog rada i entuzijazma da se neke dobre stvari sačuvaju, a demantuju sve one koji za ovaj grad pripisuju epitete kao što su provincija i palanka.

Ono što je još dobro jeste da sam saznala da ovaj grad ima Savet za kulturno stvaralaštvo, čime ću morati da se pozabavim ovih dana i ispitam to mistično udruženje.

Bez obzira na većinom negativne reakcije posle premijere, skraćen za dvadeset minuta, film je nastavio svoj festivalski život, mi smo malo zaboravili na njega, ali sada je, evo, dostupan i široj publici kojoj se, kako čitam u komentarima i sudeći po broju šerova, veoma dopada. Nakon ponovnog gledanja pišem ovaj tekst, da završim sa tom temom u ime svih onih koji će se složiti sa mnom da krenemo dalje bez suza iza tamnih naočara.

Snimiti dokumentarni film o niškom rokenrolu je veliki zalogaj, naročito ako filmom od sat vremena želite da obuhvatite period od 1962. do 2010, koji je u našoj zemlji obeležen turbulentnim političkim, socijalnim i finansijskim dešavanjima, žanrovski neodređen, kontradiktoran u stavovima i idejama. Činjenica je da nema ni prostora ni vremena da se tačno, kvalitetno i objektivno prikaže šta se sve desilo ili nije desilo i da se donese nekakav zaključak. Dokumentarni film ne treba da ima poentu. Treba da dokumentuje. Mada je narator izostavljen, ovaj film ima previše autorskog u sebi, zato je i ostao gorak ukus u nama. Svako od nas bi ga uradio drugačije.

Možda se ja samo previše udubljujem, a to je zato što mi je stalo. I nisam hejter. Lično me razočaravaju stavovi onih koji kao da nisu svesni poruke ovog filma a to je:

Niko drugi nije kriv.

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000080440Ako obratite malo bolje pažnju na film, ljudi kao što su Kebra, Vuča, Cane, Jovan Matić, Oliver Nektarijević, Vudu Popaj, Bane Lokner i Petar Janjatović, izuzimajući bespotrebno trošenje vremena na nevažne priče o kupovini benzina na crno i devojci koja je ispala iz voza, pričaju samo najbolje o gradu i publici i ne koriste reči provincija i palanka.

Doduše, oni ne znaju ništa o muzici koju smo stvarali, ali pošto su mnogo više svirali od nas po Srbiji, verujem im da se Niš nije razlikovao od Pirota, Subotice i Novog Sada.

Provincija i palanka su domaće reči koje su mnogima izgovor za sopstveni neuspeh. I autorov osećaj manje vrednosti misleći da će pojavljivanjem gorepomenutih u filmu, istom dati na značaju.

Ista je stvar sa pričama kako je Niš veliki i značajan zato što su u njemu svirali svi veliki bendovi, provodili se ovde na afterima, a važi i glupost poput one da svi bendovi započinju turneje u Nišu. I kako onda, kada smo tako važni, za niške bendove nije bilo mesta u Beogradu, a za bendove iz Kragujevca, Čačka i Valjeva je bilo? Mislite da tamo ne znaju za muziku? Mislite da svi ti veliki bendovi nisu svirali i u Požarevcu, Beloj Palanci i Kuli i super se proveli? Kad nam odgovara, onda smo najveći frajeri, a kad nam ne odgovar, a onda smo jadni i palanka. A u tom Beogradu sve nobles, je l’ te…

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000063360Subverzivna je kontradiktornost u izjavama, jer ljudi pričaju na iste teme sa različite vremenske distance, pa je nekima odgovaralo kad je bila samo jedna televizija, dok bi za mnoge, da je tako ostalo, to značilo potpunu nemogućnost da vide sebe na TV ekranu. Jedni govore o medijskom mraku, dok drugi imaju spisak medija koji su ih podržavali. Medijski mrak je sada.

Jedni traže pomoć i podršku grada, države i institucija, drugi kažu da država i ne treba da se meša u rokenrol. Jedni se hvale kako su svojim delovanjem mnogo pomogli rokenrolu, a ja ne mogu da se setim nijedne stvari koje su učinili za bilo koga. Pa me sve to zbunjuje… Šta je tema ovog filma?

Politika.

Drage moje kolege, nisam znala da je politika bila toliko važan deo vašeg stvaralaštva, niti da ste svirali da biste srušili Miloševića. Niti da kad smo ga srušili više niste imali inspiraciju. Niti da vam je karijeru pokvario atentat na Zorana Đinđića. Ili je to autor tako zamislio kao koncept? Ili treba da se sažalimo nad tužnom pričom Nenada Milosavljevića, koji se nakon pet dana protesta pokajao i shvatio da je pogrešio? Čime je ta priča zaslužila mesto u filmu o niškom rokenrolu, kad smo sada svi svedoci da mu je sve oprošteno više puta, sa mnogo miliona naših dinara? Zbog toga što su mnogi bili iznenađeni pojavljivanjem Zorana Živkovića u filmu, prevideli su možda najveću mudrost koju je upravo on izrekao, a to je da od toga kakva je vlast zavisi kakva će biti kultura. Odlično znamo kakva nam je vlast, pa da li od njih očekujemo podršku? Nekako mi je nejasno da je onda Savet za kulturno stvaralaštvo grada Niša dao novac za ovaj film. Ili se ja previše udubljujem?

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000045200Čovek koji je najviše uradio za muziku u Nišu, od rokenrola, klasike i džeza, Ivan Blagojević, svake je godine tema broj jedan za preispitivanje naših i njihovih afiniteta. Delima uradio najviše, ne praznim hvalisavim pričama.

I on je bio na istoj političkoj strani kao Nenad Milosavljević, pa se njemu ne izvinjavamo svako malo sa više miliona dinara.

Naprotiv, onda nam odgovara da smo provincija i da ogromnu nepravdu koja mu se nanosi, dok on od grada pravi velegrad, ne pomenemo nijednom u filmu. Ili je to autorov koncept?

Reći ćete: Ali to je film o rokenrolu! Za mene nije. Ovo je film o kompleksima koje još negujemo, umesto da zasučemo rukave i zaoremo.

MI PLACEMO IZA TAMNIH NAOCARA-trailer 2 hd.mp4.mp4_000040000Ja sam pronašla poentu, možda zato što mi se tako sviđalo, jer savete primam samo od uspešnih ljudi, a ne od splavovskih zabavljača koji dišu isti vazduh kao i vlasnik Pink televizije ili onih koji me savetuju da se preselim u Beograd da bih uspela. Ili onih koji nisu našli drugačiji način da u filmu pomenu Čupu, nego da ga stave u kontekst neke veštice koja je ucenila Zorana Živkovića sa ili ja-ili on.

Ili da se najvažniji klub u gradu, koji je poslednjih deset godina zamalo pa jedini koji neguje taj rokenrol iz filma, spomene kao baner u pozadini jednog od govornika, slučajno pa vlasnika tog kluba tada, inače ni toliko pažnje ne bi dobio.

Hvala. Odličan i poučan film.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *