Okupljanje fudbalskih legendi FK „Radnički“ posle 35 godina

Nije lako ni setiti se nečega što se dogodilo pre 35 godina, a posebno je teško onima rođenim u kasnijem vremenu da spoznaju grandioznost jednog takvog uspeha. Ali, ako se neki događaj urezao u sećanja ovdašnjih ljubitelja sporta, to je ta čuvena utakmica Radničkog i Hamburgera u polufinalu Kupa UEFA, igrana sada već davnog 7. aprila 1982. godine. Veća i značajnija utakmica nije igrana u Nišu!

GENERACIJA ZA SVA VREMENA: Obradović, Milenković, Vojinović, Drizić, Panajotović, Stevanović, Avramović, Stanković, Antić, Stojiljković (gornji red), Rinčić, Radosavljević, Aleksić, Milošević, Gavrilović i Savić (donji red).

Polufinale Kupa UEFA, kako to sada, kada naši klubovi ispadaju u „sezoni kupanja“, nestvarno zvuči. Ali eto, dogurao je taj maleni Radnički velikog srca do same završnice prestižnog evropskog takmičenja, koji je tada bio i jači i interesantniji, nego sadašnja Liga Evrope. Jer, tada su u Kupu šampiona igrali samo prvaci država, a svi ostali su morali u Kup UEFA ili u Kup pobednika kupova, koji je okupljao pobednike nacionalnih kupova.

Radnički je, podsetimo, u svoju drugu evropsku odiseju ušao kao trećeplasirani tim ondašnje Jugoslavije, a onda redom izbacivao Napoli, Grashopers, Fejenord i Dandi junajted. Na žrebu u Cirihu, u konkurenciji Kajzerslauterna, HSV-a i Geteborga, sudbina je Nišlijama dodelila tim iz Hamburga, koji je bio u velikoj ekspanziji.

Mnoge rekorde u Nemačkoj potukla je ta čuvena ekipa koju je sa klupe predvodio Ernst Hapel, a već sledeće godine osvojila je i Kup šampiona, savladavši u Atini Juventus 1:0. U tom i takvom Hamburgeru igrala su četvorica nemačkih reprezentativaca, koji su par meseci kasnije igrali u finalu Mundijala u Španiji. Magat, Hrubeš, Kalc i Jeronimus bili su deo čuvenih „pancera“, a Fon Hesen, Hartvig i Danac Bastrup igrači koje bi poželeo svaki evropski tim u to doba.

Hrubeš i Obradović

Ta ekipa se 7. aprila 1982. godine namerila na Radnički. Karte su planule za par sati i samo su oni najsrećniji i najsnalažljiviji mogli na utakmicu. Niškim ulicama vladala je karnevalska atmosfera, automobili su besomučno trubili, deca su imala skraćene časove u školi, vazduhom se širio miris roštilja… Sat pre utakmice, Čair je bio prepun. A TV prenos željno se iščekivao u čitavoj zemlji. U sjajnom meču, Radnički je slavio sa 2:1 i stigao do verovatno najveće pobede u istoriji kluba. Revanš je, međutim, pripao Hamburgeru koji se plasirao u finale, gde je, u oba meča, izgubio od Geteborga, koji je sa klupe predvodio čuveni Sven Joran Erikson.

Na Čairu 7. aprila, okupio se najveći deo te slavne i neponovljive generacije niškog tima i još jednom su evocirane uspomene na ta davno prošla vremena kada se u Nišu živelo za fudbal i Radnički. Sa njima su bili i tadašnji predsednik kluba, a kasnije predsednik FSS Nemanja Stanković, kao i Dušan Marković, nekadašnji novinar “Narodnih novina”, koji je izveštavao sa svih utakmica Radničkog u Evropi.

Brojne novinarske ekipe dočekao je kapiten tog tima Milovan Obradović:

Ta utakmica sa Hamburgerom bila je kruna jedne generacije, koja je postigla uspeh o kojem se i dan-danas govori kao o nečemu najlepšem što je ovaj klub doživeo. Pazite, taj Hamburger je tada bio najbolja ekipa u Evropi. Naravno, meni će taj meč ostati urezan u sećanje i zbog pobedonosnog gola koji sam postigao. Evo ovako je to bilo: primio sam loptu negde ovde na centru… i onda – objašnjavao je Obradović mlađim kolegama kako je u 75. minutu savladao Štajna za pobedu od 2:1.

Popularni Drda sve je detaljno opisao u svojoj knjizi koju je nazvao „Kad je Evropa strepela“, ali najjasnija sećanja na to vreme ima Miloš Drizić, koji nipošto nije dozvolio da se zaborave i oni koji nisu više među živima:

Drago mi je da ponovo vidim svoje drugare i nekadašnje saigrače i nadam se da ćemo još dugo obeležavati ovaj neponovljivi uspeh našeg kluba. Želeo bih i da spomenemo one koji nisu sa nama, kompletan stručni štab Ducu Nenkovića, Iliju Dimoskog, doktora Božidara Milenovića i fizioterapeuta Vukosava Kocića. Napustili su nas i naši saigrači Sanid Beganović i Dragan Radisavljević, ali i novinar Mile Nikolić…

Sa Milošem Drizićem oduvek je bilo milina razgovarati. Jer, njemu pitanja nije potrebno postavljati…

To je bila jedna nezaboravna utakmica. Stadion je bio prepun, mislim da je na Čairu bilo i više od 25 hiljada ljudi, svi su skandirali „Jugoslavija, Jugoslavija“ i klicali Titu. Takvo je vreme bilo. Ja sam tad bio najmlađi u ekipi, a imao sam najteži zadatak da čuvam čuvenog Horsta Hrubeša. Sećam se da mi je, dan pred duel u Nišu, trener Nenković rekao da veruje u mene, da sam brži i da više skačem od njega i da nema potrebe da ga fauliram, napomenuvši mi da će me zameniti onog trena kad načinim prvi faul. To mi i dan danas zvoni u ušima – sa setom je govorio Driza o svom čuvenom duelu sa robusnim centarforom Hamburgera i nemačke reprezentacije, koga je stavio u „mali džep“ i znatno doprineo velikoj pobedi od 2:1.

I dan danas, Drizić žali što Radnički nije postigao i više:

Bili smo mnogo bolji na toj prvoj utakmici, imali još nekoliko šansi i da smo sa boljim rezultatom otputovali na revanš, ko zna kako bi se završilo. Ali, što više vremena prolazi, to više švatam koliko je ono što smo mi postigli veliko i, na žalost, čini mi se i nedostižno…

Uz zlatnu generaciju Radničkog bio je i njihov tadašnji predsednik, a kasnije i prvi čovek srpskog fudbala Nemanja Stanković, koji kaže da nijedan uspeh nije slučajan, a naročito nije bio taj…

Ta generacija je brižljivo selektirana. Mi smo bili regionalni klub, nije bilo šanse da neki dobar igrač iz Leskovca, Pirota, Vranja, Aleksinca preskoči Niš i ode u neki drugi klub. Svaki igrač je bio ispoštovan, za drugi ugovor je dobijao stan, a uz Radnički je stajala celokupna niška privreda, koja je u to vreme bila jaka i respektabilna. Sad su neka druga vremena…

Jesu, bitno su drugačija, ali ta zlatna generacija Radničkog i njihov veliki uspeh nikada neće biti zaboravljeni… Nikada!

Zvanični sajt FK „Radnički“ Niš/Zoran Petković

 

 

RADNIČKI-HAMBURGER 2:1
Niš, 7. aprila 1982. godine. Stadion Čair. Gledalaca: 25 000. Sudija: Luiđi Anjolin (Italija). Strelci: -1:0 Beganović 49. -1:1 Fon Hesen 55. -2:1 Obradović 75.

RADNIČKI: Milenković, Gavrilović, Obradović, Bojović, Vojinović, Drizić, Stojiljković, Đorđević, Nikolić (Stanković), Aleksić (Radisavljević), Beganović.

HAMBURGER: Štajn, Kalc, Groh, Jakobs (Đorđević), Jeronimus, Hartvig, Milevski, Fon Hesen, Hrubeš, Vemajer, Bastrup.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *