Ovde je incident pravilo i deo sistema – slučaj Marine Adamović to potvrđuje

piše: Žikica Simić, doktor sociologije

Ozbiljne i uređene države trude se da što više društveni život stave pod svoju kontrolu, da predvide opasnosti i preveniraju zlo, koliko se to realno  može.  I kod njih se, naravno, događaju tragedije, čiji je uzrok ljudski faktor (ponekad i priroda), ali koje je veoma teško predvideti jer se ne zna ni mesto, ni vreme, niti izazivač, napadač (terorističke akcije, masovna ubistva po školama u Americi itd.).

Za razliku od njih, kod nas je gotovo sve suprotno. Kod nas se dešava i ono što se moglo predvideti sa velikom verovatnoćom jer ste stalno ponavlja, a sve u skladu sa našim ležernim mentalitetom ravnodušnosti i neodgovornosti „neće valjda (opet)“.

Iako se moglo predvideti da će niška humanitarka, Marina Adamović biti ponovo opljačkana (po drugi put obijena Banka dobročinstva), nadležne službe apsolutno ništa ne preduzimaju da to spreče, iako ona volonterski radi posao koji je dužna država da obavlja.

Zna se da se to dešava uvek njoj, na istom mestu ili blizini, u vreme predaje pazara, zna se otprilike i ko su napadači, lopovi i opet ništa. I kad je već država kilava i jalova, nezainteresovana, zašto bar nekad ne pritekne u pomoć neki Nišlija prolaznik. A puna su nam usta hvalisanja: te gostoljubivi smo, te srdačni smo, te „južnjačka vrela krv“, te nismo otuđeni (kao oni na severu) i ostale trice i kučine, i ostale izvikane priče o južnjačkoj toploj i širokoj duši.

I ne samo ovo. Nas sve živo iznenađuje. „Neće valjda“ zimi da padne sneg koji nas pogodi kao manja elementarna nepogoda. „Neće valjda“ u proleće da bude poplava posle otapanja snega i masovnih padavina (npr. u Prvoj Kutini i podzemne vode u Novom Selu). „Neće valjda“ psi lutalice opet da napadnu. „Neće valjda“ muž ponovo da ubije ženu, iako joj je već pretio joj smrću i zlostavljao je. „Neče valjda“ silovatelj i pedofil ponovo da siluju. I evo opet, „neće valjda“ neispravni autobusi „(“krš“ koji smo dobili na poklon) da slete s puta. I tako u beskraj. Kao da nikad ništa ne naučimo iz svojih grešaka i propusta. Sve prolazi bez ikakvih preventiva, neophodnih mera i sankcija. A mnogo smo ljuti što nas ne primaju u Evropu jer, zaboga, to zaslužujemo i tamo pripadamo al , eto, mrze nas mnogo.

1 Comment

  1. Od Srba i Srbije i ostalih naroda i narodnosti… najmanje shto je ostalo,jesu ljudi ! Mozhemo o nama prichati bajke, priche, skaske… a basne – ne, jer bi uvredili zhivotinje! Ogledala imamo i kada se ogledamo u njima vidimo samo „uspavanu lepoticu“ a nikako veshticu Grdanu !
    Na zhalost, istina je nemilosrdna a niko ne voli istinu , pogotovo ako se radi o njemu a istina je „objektivns“ kada su drugi u pitanju a ne JA tj. mi !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *