Rus Jurij na proputovanju oduševljen Nišom i „Meraklijama“

Trideset petogodišnji Rus Jurij, sportski novinar, živeo je u Ukrajini od 2008. do 2014. godine, kada se zbog oružanih sukoba preselio sa svojom suprugom u Srbiju. Juri za sebe kaže da je veliki fudbalski fan, podjednaku pažnju posvećuje nižim, kao i najelitnijim ligama.

Jurij
Jurij, ruski sportki novinar na proputovanju obiušao 88 stadiona na Balkanu

U Srbiji je kaže pratio sve od seoskih liga, do večitog derbija. Deo na svom blogu posvetio je utakmici Radničkog i Borca, koja je odigrana na Čairu u 28. kolu JSL. Trenutno uređuje blog MROT (MagShop Report On Tour), a u narednom periodu namerava da napiše knjigu o istoriji i njegovom doživljaju Srbije. Ono što je napisao o „Meraklijama“ i Radničkom možete pogledati ovde.

Ono kako je Jurij opisao na svom blogu Meraklije, Radnički i Niš smo preveli za „Gradjanin.rs.

„Moj prvi kontakt sa „Meraklijama“ odigrao se marta meseca, kada sam na proputovanju ka Makedoniji svratio u Niš. Nije bilo utakmice, zanimljivog susreta sa Meraklijama je bilo u lokalnom baru. Predstavnici navijačke grupe na mene su ostavili pozitivan utisak, morao sam da se vratim u Niš i vidim ih na delu. Ovog puta sreća mi se osmehnula, ostao sam u Nišu od srede do subote, kada je odigrana utakmica 28. kola Super lige između Radničkog i Borca. Radilo se o veoma važnoj utakmici za oba tima. Sa tradicionalnim kašnjenjem stigli smo na nišku železničku stanicu. Danas je sreda, na ulicama se oseća užurbanost, svi jure svojim poslom. Večeram i polako me hvata duh grada. Pre nego što smo otišli na pivo, preuzeli smo kartu za moju suprugu. Ja sam se akreditovao za meč kako bih mogao da napravim fotografije sa terena i unutrašnjosti stadiona. Ukratko, što se tiče gostoprimstva, „Meraklije“ su odlični domaćini. Predstavnici stare škole, rudnici informacija. „Meraklije su osnovane 1989. godine, kroz godine su dolazile samo smene generacija. Stadion „Čair“ izgrađen je 1963. godine na obodu grada, gde se nekada nalazio mali fudbalski teren. Nepotrebno je reći kakvo je interesovanje za fudbal vladalo u Nišu u u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog veka. Radnički je danas treći po poseti u Srbiji. „Radnički“ je 1962. godine (osnovan 1923. godine) po prvi put je izborio plasman u Prvu ligu Jugoslavije, pobedivši „Vardar“ u poslednjem meču. Ulazak u prvu ligu, kao i evropski uspesi ovekovečeni su u hodnicima stadiona, koji je okrašen fotografijama sa najvećim uspesima u istoriji kluba. Najsvetliji dani kluba bili su tokom 70-ih i početkom 80-ih godina. Osvajanje Balkanskog kupa 1975. godine, 1980. Radnički je prvi put igrao u UEFA kupu, (protivnici su bili, Linc, Stara Zagora, AZ Alkmar…) Veče pre prve utakmice završena je prva rekonstrukcija stadiona. 1981 „Radnički“ je ponovio uspeh u evropskom takmičenju, pobedivši „Napoli“, „Grashopers“, „Fejnord“, Srbi su potom u četvrtinalu pobedili „Dandi Junajted i u polufinalu su zaustavljeni od „Hamburga“ Pobeda na gostujućem terenu od 2:1 nije bila dovoljna jer su u revanšu poraženi 1:5.

radnicki-nis1980-81 strategija.org
Sastav Radničkog 1980/81

Treća ipak nije bila sreća, u sezoni 1983. Radnički je pobedio „Sen Galen“, „Inter“ (Bratislava), a potom su se spotakli o „Hajduk“ iz Splita.

Stari „Čair“ srušen je početkom 2011, građani Niša gledali su kako se ruše temelji na kojima su stvarani uspesi niškog fudbala. Gradski stadion u Nišu deo je kompleksa „Čair“ koji se nalazi u istoimenom parku, sastoji se od centralnog stadiona, dva pomoćna terena. Od starog stadiona Čair trenutno je ostala zapadna tribina sa oko tri hiljada mesta, koju sam takođe posetio. Unutar se nalaze VIP boksovi, kao i media centar. Stadion je generalno ostavio dobar utisak na mene, ni sama činjenica da je stadion podeljena dva dela, stari i novi nije pokvarila moj utisak.

U prvom meču u Čačku domaćin je pobedio minimalnim rezultatom. Novembarska utakmica uprkos konfliktu „Meraklija“ sa upravom kluba, nekoliko desetina navijača otišlo je u Čačak da bodri Radnički. Navijači polako pristižu na Čair neorganizovano, ono što se primećuje jeste da ljudi dolaze sa posla, pristizali su tokom celog prvog poluvremena. Jedna grupa mi je privukla pažnju. Postavili su baner sa crvenim dresom na kome je stajao broj 10 i imenom „Beli Krstić“

Navijači „Meraklije“ na taj način odaju počast tragično nastradalom fudbaleru koji je poginuo 2000. godine od udara groma na treningu. Zbog broja na dresu navijači „Radničkog“ ne navijaju tokom prva deset minuta utakmice, što se vremenom pretvorilo u tradiciju.

slika12

Pred sam meč jedan po jedan pojavljivali su se baneri navijačkih grupa „Niški problem“ (po izgledu podsećaju na Ruske huligane iz grupe okolofutbol“: jaki, tetovirani, obučeni u majice) potom pristižu baneri „Pivopijska divizija, „Kosovo je Srbija“ Sektor „F“ (šifra za izolovanu branšu lokalne psihijatriske bolnice“). Primetio sam jedan baner sa starijim gospodinom na slici sa nekim natpisom koji mi je zvučao kao besmiclica kasnije sam saznao da se radi o srpskom glumcu Nikoli Simiću a na baneru je natpis iz filma „Tesna koža“ koji su starije „Meraklije“ prisvojile kao svoju frazu. „Kec u Nišu“, kec, je termin koji se koristi u kladioničarskom žargonu koji označava pobedu domaćina.

Utakmica je počela, na terenu je bilo oko 30 stepeni. Mali broj „Meraklija“ imao je snage da organizovano navija. Mlađi navijači poveli su inicijativu, ostali su se priključivali povremeno u navijanje. Stariji navijači na južnoj tribini gledali su utakmicu prepustivši mladima organizovano navijanje. Navijači su se zabavljali, ali ja u tom momentu nisam, okrenuo sam se terenu.

Borjan se na pravi niški način oprostio od Meraklija i Niša
arhiva: Jurij oduševljen gostoljubivošću niških Meraklija

Domaći tim dominirao je na terenu, imao više šansi za gol. Meni je najzanimljivije bilo da vidim igrača domaćeg tima Antona Zemljanuhina, igrača iz Kirgistana. On dolazi iz grada Kant, gde sam pre godinu dana gledao utakmicu. Zemljanuhin je postigao svoj prvi gol u Radničkom, to je ujedno bio jedini gol u ovom meču.

Vojni avion koji je preleteo preko terena na trenutak mi je privukao pažnju, nekoliko puta tokom meča preleteo je niškim nebom. Vojne akcije možemo pripisati nedavnim nemirima u komšiluku, u Makedoniji, gde je grupa albanskih militanata sa Kosova, ubila osmoricu policajaca a 37 ranila, povređeno je i civilno stanovništvo. Tenzije na granici Srbije, Kosova i Makedonije su porasle, otud i povećanja siguronosnih mera. Završena je i moja 88 avantura na balkanskim stadionima za manje od deset meseci. Uključujući i zimsku pauzu. „Meraklije“ iz Niša nisu bile na nivou tokom ovog meča, ali su mi dali povoda da ponovo posetim Niš i „Čair“

priredio Aleksandar Ilić
foto: Miodrag Misha Ignjatović, Veterani „Meraklija“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *