Sombor je kao Holivud, ali Niš ne dam ni za šta na svetu

piše i fotografiše: Miroljub Marković, urednik NO-No novina

U tem Somboru, svega na volju… Ovako počinje jedna od najpopularnijih vojvođanskih pesama, a kada se u ovom gradu nađete, u najudaljenijem severozapadnom delu prostrane, bogate i nepregledne Bačke, e – tek onda shvatite u pravom smilsu šta znači ono „svega na volju“. A što je prosto neverovatno, neće vas čuditi što je veliki stvaralac i pionir filmske umetnosti Ernest Bošnjak gotovo pre jednog veka hteo od Sombora da napravi,. Ni manje ni više, nego pravi – Holivud! Bošnjak je bio vizionar, jer je Sombor danas savršeno uređen, originalan, sa fasadama u svim duginim toplim bojama. Eh, samo da mi je da vidim ove lepe fasade u Nišu i čiste ulice, pomislio sam, ali, ipak, odmah da se razumemo – Niš ne bih menjao ni za šta! U mom prelepom gradu na Nišavi samo bih menjao mnogo toga, ali njega nikako ne, jer niko nema takvu južnjačku dušu, ali to ostavljam kad se vratim njemu…

Savremeni Somborci nisu zaboravili velikog umetnika, a nisu ništa manje zapostavili ni Lazu Kostića, kao ni još dosta drugih koji su u svom vremenu udarili večni pečat ovom prelepom gradu.

Upravo to je osnovna tema i predmet kraćeg putopisnog zapisa iz sigurno najlepšeg grada prelepe vojvođanske bačke regije…

„ U tem Somboru svega na volju… svega ima, to istina, pa i žene piju vina, u tim Somboru…“ – ovako peva vojvođanska legenda Zvonko Bogdan. A Ernesta Bošnjaka, štampara i prvog filmskog stvaraoca i zaslužnog umetnika njegovi Somborci nisu zaboravili. Na prostranom Trgu Sv. Trojstva podigli su mu jedinstveni spomenik – bronzana figura Bošnjakova sa filmskom kamerom na trokrakom stalku!

Trg se, inače, prostire od velelpnog zdanja Županijskog dvora sa 365 soba, pa sve do pravoslavne crkve na jedno kilometar udaljene na suprotnom kraju široke pešačke zone. Ispred dvora, levo i desno, neobično visoke loptaste i elipsaste krune ogromnih tuja. Desno ponosno sjaji na februarskom suncu visoki hram Sv.

Trojsta, a podalje preko puta Gradska kuća. Sombor sada ima gradonačelnicu Dušanku Golubović i prva pomisao dolazi sama po sebi: pa, ovako lepe pastelne boje fasada, ovako perfektno očišćene ulice, kao da se umivaju svakog jutra, pa to može samo žena, koja verovatno i svoje domaćinstvo uređuje do perfekcije!

Ako, na primer, krenemo levo ispred Gradske kuće, proći ćemo pored izuzetno lepe gradske čitaonice „Laza Kostić“, za koju mi domaćin Badovanac kaže da je tu nekada živeo ovaj čuveni srpski književnik. Odmah iza Gradske kuće je prostrani trg, popločan kockom, na kome se sada nalaze samo nekoliko oglasnih tabli. Prostor je slobodan, a Somborci su ga krstili zvučnim i neobičnim imenom – Ćelavi trg! Konkretrno na tom mestu je nekada bio spomenik Sv. Trojstva, koji je, kako rekoše, komunistička vlast srušila posle Drugog svetskog rata. Sda se zove Ćelavi trg, jer na njemu ničeg nema, a namenjen je, opet na veliko iznenađenje, za dečju pijacu. Eto, to je nešto što treba zapamtiti – Dečja pijaca! Kažu sa oduševljenjem: treba videti kakva je ovde slika svake subote od početka proleća pa do kraja jeseni. Tu subotom vlada dečji žagor, smeh i radost, dok međusobno razmenjuju igračke, garderobu i sve ono što deci čini zadovoljstvo da kupuju, prodaju, menjaju… Kako bi to bilo lepo primeniti u Nišu i to baš u centru između spomenika kralju Milanu i velike gradske fontane,spontano beležim prvu pomisao.

Dalje se nižu još neka somborska čuda. Nailazimo na veoma lepu zgradu Narodnog pozorišta, a ispred nje opet nešto jedinstveno somborsko: unikatna glumačka maska, izlivena od neke mrežaste bronze, a polukružno ispred veoma lepe drvene klupe za odmor ljubitelja dasaka koje život znače.

Prolazimo potom pored jednog čuda, vrlo pedanto pokrivenog nekog objekta s ciljem da bude zaštićen kakao valja od mraza i snega. Bezuspešno pogađamo, dok mi domaćin ne otkrije tajnu da je ispod – gradska fontana! Ma, da li je moguće da vodeni objekat treba čuvati od zimskih agregatnih stanja te iste vode? Naravno da treba, pošto istog momenta shvatim da je pitanje besmisleno. Inače,na mestu fontane je bio jedinstveni spomenik –stara turska kapija…

Samo još dva somborska bisera ovog puta. Neposredno iza pozorišta polulevo skreće ulica na jedinstven način ukrašena. Desno na zidu dugom bar pedestak metara naslikani su trajnom nekom tehnikom likovi i prigodni tekstovi zaslužnih Somboraca,a na levoj strani je niz oglasnih cik-cak tabli. Da se informišeš o svemu bitnom levo, a desno da gledaš i pročitaš što-šta o desetini bar zaslužnih građana Somobra. Ispred ovog zida je niz lepih klupa- da se informišeš, da nešto novo naučiš i da se, brate, odmoriš.

Marković u Somboru

Završiću delimično putopisno upoznavanje sa somborskom Osnovnom školom „Bratstvo-jedinstvo“, na čijem se zadnjem zidu školskog dvorišta ,sa spoljne strane, nalaze oni likovi zaslužnih građana. Na visokim vratima školskog dvorišta i sada stoji pedantno napisano obaveštenje od pre dve godine, namenjeno roditeljima kako treba svoju decu da ispraćaju i dočekuju iz škole. Da, dragi moji, dobro ste čuli – škola se zove baš „Bratstvo-jedinstvo“! Ovde, kao i širom Vojvodine, ulice imaju one stare nazive. Vojvođani se ne stide svoje istorije i svaka im čast na tome! Samo, da se razumemo: nezaboravan je dožibljaj biti gost u Bačkoj, ali – svoj Niš ne dam ni za šta! A onda dođemo na ono zajedničko – mirna Bačka, zar ne?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *