Šta će vam posao?

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Stefan Marković
Ah, kako je lepo vratiti se na Biro. Skoro da sam zaboravio na nepodnošljivo zagušljivi vazduh, koji u svom sastavu sadrži više čestica znoja, nego li kiseonika. U hodniku Ispred R2D2-a koji deli brojeve, stiskaju se ljudi, prema čijem izgledu bi se moglo zaključiti da su došli na audiciju za statiste serije Walking Dead.

Gospodin iz obezbeđenja sa poker fejs pogledom Prljavoga Harija, telom srpskoga teče i Gidrinim brkovima, izbacuje istetoviranuženu, koja je došla da se svađa jer posla, je l’ te, nema.

biro

A i šta će nam posao? Ne, ozbiljno vas pitam.

Od kako sam pre dva meseca primio poziv u kojem mi je rečeno, “ako ne nađeš vezu za tri sata, ističe ti ugovor (?!)”, trošim manje nego ikada, jer prosto nemam šta da potrošim.Od muzike se nisam najeo margarina na ‘lebu, a honorarima koje zaradim od pisanja na mesečnom nivou, mogu da kupim, npr. dva boksa cigareta, ili da platim internet za dva meseca ili da kupim par stripova u Južnom Darkvudu ili koju knjigu da naručim preko aukcijskih sajtova ili da izađem sa ženom u bioskop i posle filmske projekcije odemo navečerinku u neku kafanicu, naravski, bez da preterujemo sa pićem.

Ja u tome ne vidim ništa loše.Nezaposlesnost, da ne kažem besposličarenje, nas odvikava od ružnih stvari i ne da nam da se navučemo na druge. E, sad, pojedini paniče, zbog ovoga i govore kako nam je država u lošem stanju zbog visoke stope nezaposlenosti. Proklete nesnalažljive kukavice ne zaslužuju da budu deo našeg harmonično-utopističkog društva.

Kad je naš Apsolutni Vođa najavio mere štednje, nije mislio na štednje u tradicionalnom smislu, u narodu poznatije kao “stezanje kaiša”, već je mislio na to da će narod poštedeti bespotrebnog rada, koji dovodi do bespotrebne zarade, koja opet, neminovno vodi do bespotrebnog trošenja.

Kada nemate para, ne znači vam ništa poskupljenje pileće džigerice, jer niste u stanju da je kupite ni po akcijskim cenama.

Postoji jedan motiv u Kafkinoj noveli “Preobražaj”, koji je nekako uspeo da promakne književnim kritičarima. Naime, metamorfoza Gregora Samse ne počinje sa njegovim buđem i tobožnjim pretvaranjem u kukca, već počinje onog trenutka kada Gregor dobije otkaz.Od tada, umesto da zarađuje, on prosto parazitira na račun svojih roditelja i sestre, koja mu čak i klopu donosi u sobu.

Voila, etovam rešenja: parazitirajte. Neka vas izdržavaju roditelji dokle god su živi.

A za to vreme, smanjite obroke (ionako postajemo sve deblja i deblja nacija), smrzavajte pasulj i punjene paprike, jedite hleb po tri dana. Lovite bube, pa ih pržite; pune su proteina. Ne bacajte ništa. Ako ste pušač, obavezno nabavite elektronsku cigaretu. Znam da para iz nje ima ukus zagorelih kolačića od vanile, ali kombinujte to sa jeftinim, švercovanim, albanskim duvanom, pa balansirajte.

Ako ništa drugo, ovako apsolvirani od posla i zarade, moraćete da naučite da se “promećete kao hodža kroz ponjavu”, te ćete iskustveno biti bogatiji.

Naposletku, ako je tačna izreka “vreme je novac”, zasigurno ćete imati pun novčanik satova, koje možete lepo iskoristiti za razmišljanje o besparici.

Zato, još jednom vas pitam, šta će vam posao, kada možemo lepo da se družimo na Birou svakog trećeg meseca, ispred R2D2-a.