Šta činiti kada zateknete migranta da živi u vašoj u garaži (istinita priča)?

piše: Marko Smiljković, urednik Građanina

Sad, za ovaj vikend, otkrije ti moj komšija da mu je migrant nekoliko dana živeo u garaži!? Da, i to se dešava kod nas koji smo između Banovine i glavne autobuske stanice u Nišu. Taj deo grada sa sobom nosi vrlo blesave priče, kakva je uostalom i ova.

Neke su za smeh, neke za suze, a ova je nešto između. U svakom slučaju, pažnja na ovakve pojave mora da se obrati pažnja. Takvo je vreme došlo.

Kako se sve to desilo i kako se završilo?

Garaža koja se samo tako zove, a ima svrhu nekog magacinčeta zapravo gleda na Bulevar 12. februar i ona je je u okviru kuće, ali je i skrajnuta (izdvojena) od objekta.

Bulevar 12. februar

Pred kraj prošle radne nedelje, kučence od komšije je nekoliko puta lajalo kada se uđe u sokak, ali u sokaku nikoga nije bilo. Ne samo moj komšija, već i ostali, znajući da kerče laje samo na strance, „bacali su oko“, ali ništa nisu videli.

Jedne noći, kerče uporno laje, a nikoga nema!? Vlasnik kuće koji ima i dvoje dece, izašao je u dvorište da začuri jedan duvan. Kad čuje drvena vrata od garaže!? Pođe prema njoj kada iz nje izađe jedan potpuno obeznanjen migrant, u prljavoj odeći. Govorio je neki jezik tako da ga ni sunarodnici ne bi razumeli.

Došlo je do nekakvog fizičkog kontakta, ali bez većih povreda.. Onda je komšija primetio još jednog (po fizionomiji lica videlo se odakle je), ali ispred kapije. On je bio u prečist, obrijan, doteran!? Kao da je došao po ovog pijanog ili pre bi se moglo reći da je nezvani gost „ bio na nečemu“.

Kada ih je komšija isterao, pogledao je u garažu i ukapirao da je ovaj (verovatno) par noći tu boravio, da je iskoristio neki stari tepih na kome je spavao, a jednim delom se pokrivao.

Nije trebalo dugo, da se pogotovu među ženama u komšiluku, raširi bojazan sa pitanjima: – A, šta ako je iz ISIS-a, a šta da mi je naišao na ćerku, mnogo pitanja s početkom „a, šta ako“…

Da zovem policiju kada su već otišli, ne vredi, jeste mi pružio mali otpor onako obeznanjen, ali nema krivičnog dela. Da sam loše postupio, jesam, jer je mogao da ima nož, oružje, da pobegnem ne mogu – čovek je potpuno u tom trenutku „u nebranom grožđu“, kaže ovaj komšija.

Na autobuskoj stanici se često mogu videti migranti koji, jasno je, imaju svoju muku, ali potpuno se mentalitetno razlikuju od Srba koji ih s podozrenjem gledaju jer ne znaju šta da očekuju od njih i koje su im namere. Prema tome, zaključavanje kapija, oprez i samo miroljubivo!

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *