Šta žene žele?

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Srđan Stojiljković

srdjan-stojiljkovicSvaka žena je bespomoćna dok joj se ne osuši lak na noktima.

Burt Reynolds

 

Iako će nam za neki dan, u prepunim autobusima, mirisi karanfila dodirivati noseve, pravo obeležje Dana žena je zapravo ruža. Crvena ruža.

Kako to komunistički zvuči!

Dobro, priznajem da osećam nostalgiju. Dobra stara vremena, kada su naši očevi vraćajući se sa posla, ispod grombi kaputa krili karanfile i još sa ulaznih vrata ih, onako muški nezgrapno, poklanjali našim majkama, šireći nozdrve iznad njihovih ramena, njušeći svečani ručak. I mada ih je lak za kosu sa prazničnih punđi njihovih žena ometao, nepogrešivo su znali šta ih čeka na već postavljenom stolu. Nakon prve rakijice, tog univerzalnog aperitiva, primećivali su šminku, osmeh i frizuru, mangupski se kezeći. Nakon ručka i popodnevnog odmora, uveče bi izašli sa društvom, doterani i naoštreni za dobar provod.

A mi deca… Mi smo tamanili bombonjere koje smo poklonili našim majkama za njihov praznik, uredno im vraćajući ogromnu sliku prirode ili mladunaca kućnih ljubimaca, da ih kače po kuhinji.

Dan žena se inače obeležava kao uspomena na požar u tekstilnoj fabrici Triangle Shirtwaist u Njujorku, tokom štrajka, kada je život izgubilo više od 100 žena, zahtevajući bolje uslove rada. Par godina kasnije, u Kopenhagenu, na konferenciji žena socijalista, zahvaljujući inicijativi nemačke revolucionarke Klare Cetkin, ustanovljen je praznik Dan žena u znak sećanja na stradale radnice.Image_of_Triangle_Shirtwaist_Factory_fire_on_March_25_-_1911

Klara Cetkin se vatreno zalagala za slobodu ljubav, pravo na razvod braka i pravo na abortus. Ona je postala sinonim za borbu žena za ravnopravnost. A zapravo, ona je samo uobličila tu dugogodišnju borbu hiljade bezimenih žena. Onaj ko da smisao nečemu, postaje besmrtan.

Države na Zapadu su Dan žena uglavnom prestale da obeležavaju tridesetih godina prošlog veka, delom i zato što su ga povezivale sa komunizmom. Međutim, feministkinje su ponovo počele da ga slave šezdesetih godina.

Feminizam je društveni pokret žena koji se zalaže za oslobođenje žena od nasilja, seksizma i tradicionalnih ženskih uloga. Razvijao se u tri talasa: prvi talas je bio tokom 19. veka, drugi od 1960. Do 1980, a treći krajem osamdesetih godina i razvija se i danas.

Ako je u prva dva talasa postojanje jednog takvog pokreta imalo puno opravdanje, sadašnje jake parole feministkinja jednostavno nemaju jasne veze sa realnošću. Žene su postale potpuno ravnopravni članovi društva. Protiv nasilja nad ženama se ionako svako normalan bori, bez obzira na pol.

Dekadentnom se čini svaka veza modernih devojaka sa neofeminizmom. To je kao da današnjoj devojci navučete najlon čarape i da joj na starom dulceto gramofonu sa trubom pustite Džordža Geršvina.Uz to,oduzmite joj mobilni telefon, laptop i automobil. I naterajte je da se oseća loše.  Tako nekako.

Feministički pokret je sa potpunom samostalnošću žene uginuo kao mamut. Bilo je to u jednom trenutku, neznano kada, gotovo bezbolno po civilizaciju. Niko suzu nije pustio zbog toga. Jer, ni feministkinje ne plaču.Sada, ta grupa muškobanjastih žena lakše može privući kakvog zabludelog muškog primerka za svoje ideje, nego što će takvu robu sa greškom prodati samosvesnoj ženi.

Moderna žena gleda napred. Često u mobilni telefon, a stalno u svoj plakar sa cipelama. Doterane i obrazovane, potpuno realno prepoznaju svoju ulogu u društvu.Američka serija Seks i grad više je učinila za potpunu emancipaciju žena, nego vatreni govor ili oznojeni, ali neobrijani pazuh zajapurenih neofeministkinja. Žene su shvatile da mogu same.Shvativši to, kreirale su potpuno novo okruženje u kome se vodeća uloga u porodici i društvuviše nije davala muškacima po nasleđu. Ta revolucija visokih štiklica bila je tako slatka da se nama muškarcima zebnja uvlačila u srca. Uplašeni inače, postali smo prestravljeni zbog sopstvenih slabosti.

2633321_f520Na sreću svih nas, žene su emotivne i iznad svega im je potrebna naša ljubav. To je tajna formula našeg i njihovog opstanka. Žena ne može da živi bez ljubavi muškarca, tog savršenog ogledala sopstvene lepote i vrednosti. Kao ni mi, uostalom, bez njihove ljubavi. I najjača žena u zagrljaju muškarca postaje krhka i topla. Vole nas sa svim našim slabostima i predaju nam se potpuno. Kada nas vole. U suprotnom, spasavaj se ko može.

 

Ne postoji ništa lepše, ni uzbudljivije od voljene žene.

One su žene i vole iznenađenja i poklone. To su im mali i veliki dokazi ljubavi. Srećne su ako jasno vide da su željene i jedinstvene. Najlepši kompliment za ženu je reći joj da je prava žena.

I nadaju se. Baš na njihov dan. Ne verujte joj kada kaže: Ma nema veze, treba pokazivati ljubav svakog dana, a ne samo kada je praznik. Ne poštujem taj praznik.

Smrtni greh je složiti se sa njom tada. To je zamka.

Smrtni greh je reći da ste zaboravili. To je uvreda.

Smrtni greh je doći praznih ruku.Tu ne pomaže ni da se pravite mrtvi.

Jer, one su naše omiljene žene i devojke. Ne opraštaju manjak pažnje. Potrudite se, jer to je mnogo jednostavnije nego preživeti pakao koji vas u suprotnom čeka.

Dakle, subota je taj dan. Donesite joj doručak u krevet, skuvajte kafu i budite nasmejani. Pokažite joj da je jedina. Poklonite joj cvet. Ili nešto posebno. Napredni korisnici će znati da i zlatarerade subotom, a ne samo kladionice. Posvetimo im se potpuno. One će to znati da cene.

Srećan Osmi mart!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *