Trideset godina nije propustio ni jedan meč „Radničkog“, sem sa „Zvezdom“ i „Partizanom“

Dragoljub Vidanović, šezdesetšestogodišnji Nišlija, 30 godina nije propustio ni jednu utakmicu FK“Radničkog“ na „Čairu“, sem mečeva koje njegov omiljeni klub igra sa beogradskim klubovima „Crvena Zvezda“ i „Partizan“. I to iz principa. Specijalno jastuče za hladan beton Čaira kupio je davnih sedamdesetih godina u Hrvatskoj i do danas se ne odvaja od njega – i zimi i leti.

deda-radnicki
Dragoljub Vidanović sa svojim specijalnim jastučetom

Od svoje rane mladosti prati mečeve FK Radnički Niš. Prvu utakmicu pratio je 1962. godine, tada je kao polaznik drugog razreda bežao iz škole kako bi pratio mečeve svog Radničkog, kaže da i dan danas pamti batine koje je od oca dobijao zbog bežanja iz škole. Pamti Pantu, Dimovskog, Mitoševića, Stevu Andrejevića, Kneza, a u sećanju mu je kada je gledao Šekularca na Čairu u dresu OFK Beograda.

Vidanović je nesvakidašnji navijač, samo ga je bolest i vojni rok držao dalje od Radničkog. Prvi meč gledao je davne 1962. godine, kao da je juče bilo, pamti meč sa ekipom Sarajeva, kaže da je pod pritiskom društva pobegao iz škole kako bi gledao taj meč. A sa podjednakom setom seća se i utakmice protiv Rijeke par godina kasnije kada je na starom stadionu Čair pokisao kao miš, ali je ipak odgledao meč do kraja.

ddeda radnicki
Pamti mečeve Kup Uefa

-Ono što najviše volim, a danas mi nedostaje je atmosfera koja je kružila na i oko stadiona pred mečeve Radničkog, bilo je drugačije, navijali smo za svoj, poštovali protivnički klub. Nas petnaestak u svojoj režiji otišli smo sedamdesetih u Zenicu, upoznali domaće navijače koji su nas pre i posle meča vodili u kafanu, a nakon meča kao rod rođeni ispratili do železničke stanice, počinje Vidanović svoju navijačku priču.

On kaže da je sve podredio Radničkom, čak i posao. Kada „Real sa Nišave“ igra meč, uvek je uzimao slobodan dan. Radio je u Mašinskoj industriji, često je znao da se oko Radničkog posvađa i sa direktorom.

– Naš tadašnji direktor nije bio sportista, a ni ljubitelj sporta i nije znao kako je voleti neki klub. Radio sam dve vezane smene kako bih na dan utakmice mogao da zatražim slobodan dan. Desilo se ponekad i da odbiju da mi daju, onda se pokupim i odem, bilo me je briga za dnevnicu i sve, jedino do čega mi je bilo stalo, bio je Radnički, da gledam moj Radnički, kaže on

Ono što Dragoljub ne može da prežali je što nije uspeo da Brata natera da zajedno odu na stadion. Kaže da nije vulgaran, ali voli da dobaci sudiji „Sudija milujem ti ženu“ što je često izazivalo salve smeha među drugarima sa tribine. Kao da je juče bilo pamti i dan kada je Milenko Titin promašio prazan gol protiv OFK Beograda, jer je taj promašaj koštao Radnički opstanka u ligi.

Ne propušta nijedan meč na Čairu već godinama, za razliku od drugih navijača prati sve mečeve osim mečeva protiv večitih rivala, tako je već više od tri decenije. Nakon jednog nemilog događaja zarekao se da na Čairu neće gledati večite dok je živ, toga se i danas drži.

deda radnicki

– Ne sećam se se tačnog datuma, na jednoj utakmici protiv Zvezde malo sam popio i počeo da vređam gostujuće navijače, dobacivao sam pogrdne reči. Srećom tada je bilo drugačije, videli su da sam popio pa su mi „oprostili“, zarekao sam se da više neću gledati Zvezdu i Partizan u Nišu i dan danas se toga držim, kaže on.

Danas ne može da prežali to što mladi iz Niša navijaju za Zvezdu i Partizan, pored Radničkog koji beleži najbolje rezultate u novijoj istoriji.

– Moj sin navija za Partizan, a to ne mogu da prežalim, stalno mu govorim, u redu, navijaj za Partizan, ali bar taj jedan dan navijaj za Radnički. Na moju žalost odbija da me posluša. Kada je bio mali nudio sam mu najveće čokoladu da promeni mišljenje i navija za Radnički, ali bio je neumoljiv.

deda radnicki ponosOmiljeni su mu Slobodan Antić, koji je po njemu imao neverovatan pregled igre, Ilija Dimovski, za koga kaže da je igrač zadatka, Ljubiša Rajković, Dušan Mitošević, nezaobilazni Dragan Pantelić, dok od sadašnjih fudbalera simpatiše golmana Aleksandra Jovanovića.

– Čini mi se da nas selektori zaobilaze, imamo sjajan tim, Aleksandar Jovanović brani u sjajnoj formi, nisam objektivan, ali sam siguran da u Srbiji trenutno nema boljeg golmana. Naš Acko je protiv Borca skinuo dve neverovatne šanse Borcu, pa koji golman u Srbiji danas može to da uradi, pita se Vidanović?

Za kraj nam je rekao da na stadion ide kako bi se družio sa svojim prijateljima na tribine i da će boraviti na Čairu dok god je u mogućnosti da ode do stadiona.

Aleksandar Ilić
Foto:FK“Radnički“ – dokumentarni film

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *