Tužna priča bake koja prosi u Obrenovićevoj ulici u Nišu (Video)

Miroslava Mitić iz Niša se odlučila da sedne u Obrenovićevoj ulici i da počne da prosi jer sa penzijom od 21.700 dinara ne može da plati sve račune i da se hrani.


Ona ima sina koji je izgubio oko i koji ne može da radi tako da je nemoguće da od penzije kupe lekove, hranu, plaćaju račune…

Nije nam lako. Jedva krpimo kraj s krajem. Tu živimo u Čarnojevićevoj ulici i nekako preživljavamo, ali troškovi stalno rastu, a penzija mala. Radila sam 32 godine u nekadašnjoj „Lipi“ i nisam ni sanjala da ću ovo da doživim – priča između ostalog ova baka kojoj prolaznici udele neki dinar.

Onako u razgovoru priča da joj pomognu neki dobri ljudi pa ponekada i ima meso na stolu, ali da često jede najjeftinije povrće na pijaci.

M.S.

1 Comment

  1. Baka , izgleda mi , ne prati savremene trendove kretanja… Ona bi trebala da upiše Gimnaziju na engleskom jeziku u Beogradu , ne mogu se setiti imena vlasnika iste – jer tu idu deca naših političara i gde je školarina 10.000 eura za svaku godinu a posle bi se zaposlila u našim mnogobrojnim fabrikama stranih investitora za veliku lovu -skoro 200 eura za mesec dana i … svi bi bili ponosni na nju a neki isuviše ! Perspektiva je pred njom i pred svim mladim ljudima – od 65 pa do 85 godina života a posle toga im sledi zaslužena pmzija u iznosu od 18.987,00 dinara , na mesečnom nivou u dve rate ! A , onda može da kupuje meso … na 20grama , 35 grama a Bogami i na 56 grama – mesečno! Pa … malo li je ! Jeste malo ali sasvim dovoljno da čovek bude gladan a sit svega !
    Dobri ljudi su uvek prisutni i pomogli bi njoj još i više – da i oni imaju a pošto nemaju – mogu da njoj pomognu nemanjem i to velikim nemanjem! Pa aaa , malo li je ? Nije malo no je premalo i za ove koji nemaju a ovi što još više nemaju – za njih je mnogo premalo !

Оставите одговор на prof dr CVETKO prvi Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *