Utakmica Radničkog i Partizana je toliko čudna da može da se pomisli da je nameštena

Nikada se nije desilo da se na zapadnoj tribini stadiona „Čair“ nalazi više navijača „protivničkog“ kluba nego „Radničkog“. Istočna tribina već ne nosi tu patinu kao nekada, ali stara – zapadna je juče bila puna partizanovaca. To se nikada nije dogodilo do juče. Beli Bora koji je uzvikivajući „beli, beli“ ili „plavi, plavi“ tres’o betonsku strukturu stadiona, zavisno od dresova Reala, Kiška, Zoran Rički, Kare, Pusla, Drci i druge stare Nišlije, a koji nisu među živima i čija je pojava bila primer zapadne i ljubavi prema ovom niškom klubu – u grobu se prevrću!

foto: D. Ilić

Odigrala se utakmica 36. kola Super lige u kojoj je Partizan pobedio sa 1:3.  Zadržao je prvu poziciju na tabeli, ali i osujetio Radnički da igra u evropskom šampionatu.

Lokal patriote, navijači Radničkog izgleda u srcu ne nose onaj isti žar kao do pre nekol’ko godina. Zapad je bio pun crno – belih šalova. Došli ljudi da osete tu „grobarsku“ krv na stadionu i ta im se želja ispunila. I ljudi nisu krivi što su građani koji vole niški klub, praktično bojkotovali jučerašnju utakmicu. Jug je do juče bio pun. Juče, mesta na pretek.

Meraklije – ćute. To je jedina grupa kojoj sam ikada pripadao. Oni, podeljeni u dva tabora. Na stadionu su to svi mogli da vide.  I tako razjedinjeni, nisu mogli da budu 12 igrač kluba kome je trebalo samo malo podstreka da uspe.

I nije bilo čudno što se zapada ne čuje navijanje za „Radnički“.  Sjatio se svet juga Srbije za popularnim fudbalskim klubom.  Kupili karte.

Čudno mi je što se za Evropu niko od igrača Reala iskrenim srcem nije borio. To se videlo. Kada ode lopta u aut, nema zainteresovanih da je dohvati i ubaci u igru. Nema faulova. Nema šuteva na gol. Nema ničega od fudbalera Radničkog od kojih su mnogi navikli da „kidišu“. Da li fudbaleri „Radničkog“ to mogu, a ne smeju? Zašto su se ućutali na ovoj utakmici kad smo od njih navikli pametnu i srčanu igru? Makar da su odglumili to kidisanje… Ne, ništa.

Fudbaleri Partizana i nisu neki veliki tim igrača od kojih bi se Radnički bojao. Ali, na primer, samo upadica, Kojić bivši fudbaler Partizana, kao da bi mu noga otpala da šutne na protivnički gol. I zamislite, negde tek u 70. minutu menja ga Mrkić. Reprezentativac.  Što Mrkić nije počeo utakmicu kad’ je reprezentativac? Taktika!

Posle prvog poluvremena Beograđani daju tri gola „k’o od šale“? Radost na „Čairu“. I prst na čelo! Ostaje „nada“ da će Zvezda da „pusti“ Radnički zbog 200.000 evra obećanih za transfer Pavkova u sledećem kolu, a da taj novac naprsno postane „zastareli dug“, ali to već zalazi u domen kriminala. Da ne spominjem da su i Partizan i Zvezda u poslednjih dvadeset i kusur utakmica pobedili sve što ni jednom klubu iz Evrope ne polazi tako lako „za nogom“. Dva kluba, jedan kancer.

Na čelu Radničkog su bili i vojni penzioneri, razne stranačke face, sada i autolimar… Neće, majku mu… Svaki čovek sam gradi svoju sreću. Pa tako i uspeh Radničkog.

Odličan uspeh trenera Milana Rastavca je morao malo da se „ukoči“, a opet da se podari nada Meraklijama da je Evropa tu, pred vratima. Gde to može da na čist sportski uspeh igraš u evroipskim kupovima. Može, ali ne i ovde.

M.Smiljković

 

 

7 Comments

  1. Koji ste ,bre, vi kurtoni,graCki likovi…generacije klinaca i dan danas navijaju za PFK ili CZ jer je ovde teška seljana i seljana u upravi godinama.Punili ste sendvič-autobuse pičice gra C ke da vidite SPENS,BG ARENU i ostale srpske gradove.Vi gra C ki ste izlepili MOJ Niš picoustim plakatima.Gde je Sinđelić,Car Konstantin,Palilulac,a ?Zato ne kenjajte nego nešto menjajte,niška deca fudbal igraju svugde samo ne u Nišu.I da,da ne zaboravim NAPRED PARTIZAN !

  2. Jos jedno crveno belo srce obuceno u dres Meraklije. Autore, osramotio si se ovom pisanijom, mani se ti tastature i pera, grabulju, pa na livadu …

  3. Dokle god Radnicki ne bude Radnicki nego Podanicki klub nece imati verne navijace.
    Ja ne mogu da navijam za ovakav Radnicki koji je sluga i filijala beogradskih klubova (pre svega zvezde).

  4. Partizan je jednostavno bio bolji. Nije svaki poraz, ili pobeda blizanaca u startu nameštena. Jednostavno nije.i meraklija nema već 2 meseca, ne od juče. Pre 3 kola je jedva 100 ljudi bilo, na celom čairu

  5. Nažalost, mi Nišlije imamo palanački mentalitet. Našim,nazovi sugrađanima, je još uvek draže da navijaju za beogradske lopovske klubove nego za naš, koji, možda nije najpošteniji,ali akcenat je na NAŠ.U Engleskoj lokalni klubovi se vole, maltene, više od reprezentacije. Naš ,,veliki“ grad ne može da dovede na stadion, i to kada se igra derbi, 20000-30000 navijača koja bi podržala svoj klub. Strašno je biti gost na svom stadionu. Gradski lik se prepoznaje po tome što voli svoj lokalni klub, seljani navijaju za beogradske. Nažalost, njih ima više. To je surova istina.

    1. Vise je seljacki tvoj stav o lokal patriotizmu nego broj navijaca klubova koji nisu radnicki.ali ok… to i jeste pravi profil meraklije … sitna dusa … uvek mu neko frugi kriv

Оставите одговор на Miljko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *