Virtuelna samoća

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Emilija Miljković

emaMali osvrt na naše detinjstvo, naše ulice pune dece,  koja kradu voće iz komšijskog dvoirišta, koja igraju stvarne igre, poput žmurke, lopte i lastiža…klikeri mi odzvanjaju u glavi dok slušam hladno tipkanje po tastaturi…i opet lopta, nikuda bez lopte.

Crtani film u sedam i petnaest koji te zabavi i iz kojeg učiš da loše stvari postoje i da su pobedive, mudrošću i lukavstvom, nikako silom, laserom ili oružjem. Ne proganjaju te u noćima jer ipak su to samo slatki likovi iz tvog omiljenog crtaća u 7 i 15

A sećam se i zidova naših soba, oblepljeni razmim posterima omiljenih likova iz sveta zabave, muzike, sporta i ako si bio dovoljno srećan da ti roditelji dozvole da na jednom posebnom zidu pišeš i crtaš, onda je taj tvoj prostor bio samo tvoje mesto, možda i utočište u koje su samo probrani mogli da zavire. Probrani u smislu prijatelja sa kojima si delio sve. I dobro i loše, i suze i smeh. Opiplliv neki svet je postojao.

Bacim pogled okolo i vidim dečja plava lica koja bulje u neke sprave zvane tablet,  kako sedeći u parku, komentarišu poslednje skorove neke igrice samo njima znane. Opasni su to skorovi, spašavaju taj neki imaginarni svet, ti mali-veliki ljudi,  koji realnost tek treba da spoznaju. Kroz život a ne kroz internet.

emiNešto stariji od njih, pa i njihovi roditelji, upleteni su u drugi neki imaginarni svet, svet  društvenih mreža.

Tu beže kada žele da odmore, da se relaksiraju, da učestvuju u nečemu a da ne moraju mnogo da se potrude.

Data nam je sloboda govora i mišljenja, sloboda komentara, stvarajući iluziju da jednim lajkom, šerom, fejvom, utičemo i menjamo nešto.

I to je od nas dosta.

Održavamo stara prijateljstva i stičemo nova, bez stvarnog kontakta. Realno, nemamo vremena za stvarna druženja i ostale zablude kojima smo skloni. Dogadjaji iz ličnog života se nisu desili ako to ne podelimo sa drugima na netu. Naši statusi kao grafiti na imaginarnim zidovima imaginarnog sveta.

Privatnost je izgubljena. Podložni brzim informacijama koje itekako imaju moć nad nama, granice se pomeraju do te mere, da mi više i ne možemo zamisliti jedan naš dan bez ulaska u magični svet interneta.

Social Media Logotype BackgroundSada je tu tumblr, instagram, fb, twiter i etc… da ne nabrajam, i ovo je mnogo, gde brojevi prijatelja, folovera i posetilaca nekog bloga pokazuju ko je i koliko „uspešan“, samim tim  manje sam i više ostvaren… Da i manje sam…

A društvene mreže se dave u virtuelnoj samoći, posebno mladi čovek  koji još nije izgradio sebe i tako se lako gubi u svetu koji zapravo ne postoji.

Ima nas on line, nismo sami u toj virtuelnoj samoći, jer virtuelno ne postoji, tako da i samoća ne postoji…sve dok ne isključimo comp posle čega sledi bolno suočavanje sa realnim „ja“

Zamka moderenog čoveka i bolest 21.veka

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *