Vladiki niškom dr Jovanu obeležen četrdesetogodišnji pomen

Povodom četrdesetogodišnjice od upokojenja blaženog spomena Episkopa niškog dr Jovana Ilića (1884-1975), Nјegovo Preosveštenstvo Episkop niški Gospodin Jovan služio je u niškom sabornom hramu uz sasluženje sveštenstva sabornog hrama i prisustva rodbine blaženopočivšeg vladike Jovana, parastos. Episkop je po odsluženom molitvenom činu pozdravio sve sabrane i potsetio uspomene na ovog velikog jerarha Crkve Hristove.

episkop-jovan

Eparhija Niška


NEUMORNI BORAC ZA SRPSTVO

Episkop dr Jovan (Ilić)
Episkop dr Jovan (Ilić)

U broju znamenitih niških Episkopa koji su ostali upamćeni po svom radu i vremenu provedenom na katedri Episkopa niških ubraja se i Episkop dr Jovan Ilić.

Rođen je 27. decembra 1883. godine na dan Svetog Stefana (po starom kalendaru), na Staroj planini, u selu Dojkincima, od čestitih i pobožnih roditelјa majke Marije i oca Apostola. Iako nežnog zdravlјa, bio je darovan duhom snažnim i jakim. Upravo zbog nežnog zdravlјa kršten je odmah, u toku „nekrštenih dana”, 31. decembra 1883. godine u hramu Svetog Nikole u Dojkincima. Na krštenju je dobio ime Jordan.

Smerni bogoslov i idealista

Osnovnu školu učio je u svom rodnom selu, gde su mu učitelјi bili Ljuba Baltić, Nedelјko i Natalija Petrović, ali poseban autoritet za njega u detinjstvu bio je njegov otac Apostol, koji je iako zemlјoradnik bio pismen, što je za ono vreme bila retkost.

Kao učitelј upisan je 1905. u stalni kadar sa činom narednika (3. četa 3. batalјona 3. puka u Pirotu). Po odsluženju roka oktobra 1906. dobio je čin rezervnog pešadijskog poručnika.

Oženio se Ljubicom, devojkom iz poznate i ugledne trgovačke porodice Nikolić. Tada za episkopa niške eparhije 1913. godine dolazi Episkop Dositej Vasić, sa čijim blagoslovom Jordan odlazi na dalјe školovanje na Starokatolički teološki fakultet Univerziteta u Bernu – Švajcarska.

Svesrdna pomoć Soluncima i srpskoj deci

U želјi da se vrati u Srbiju u vihoru Prvog svetskog rata, Jordan prekida studije i dolazi do Soluna 1915. godine, ali pošto su svi putevi prekinuti, on po nalogu srpske vlade odlazi u Nešatel, gde se susreće sa Jovanom Cvijićem, koji mu poverava staranje i učenje izbegle srpske dece iz ratom zahvaćene države, što on i čini sve do 1919. godine.

Vraća se u Švajcarsku u Bern 1920. godine radi prijave doktorata na temu: „Bogumili u svom istorijskom razvoju“ (“Die Bogumilien in ihrer geschichtlichen Entwicklung”), koji je odbranio 1921. godine sa ocenom magna cum laude.

Novi doktor teologije postavlјen je za sekretara Svetog arhijerejskog sinoda i na ovoj službi ostaje do izbora za episkopa zahumsko-hercegovačkog 5. decembra 1925. godine.

Episkop niški od 1933. godine

Na episkopsku katedru eparhije niške izborom Svetog arhijerejskog sabora od 13.juna 1933. godine, izabran je episkop braničevski dr.Jovan Ilić.

Episkop Jovan dolazi na tron niške eparhije 24.septembra 1933. godine, ali i dalјe administratira braničevskom eparhijom sve do 7.oktobra 1934. godine.

Dolaskom u nišku eparhiju episkop Jovan počinje marlјivo da radi na njenom uređenju. Stotine crkvenih opština u eparhiji jednoobrazno je uredio, uputivši ih na praćenje zakonskih i ustavnih odredbi. Iskustvom iz predhodnih eparhija na kojima je puno uradio, on sada obilazi namesništvo za namesništvom, služeći, besedeći i razgovarajući sa sveštenstvom i narodom. On uočava potrebe i probleme u svojoj eparhiji i obraća im se pišući pastirske poslanice. Svom sveštenstvu umeo je da kaže: “Rečju uči, a primernim životom dokazuj“. Vernom narodu upućivao je očinske pouke i savete da čuvaju svoju veru, da paze na posledice koje sobom nosi sujeverje i nehrišćanski život.Svojim prisustvom na bratskim sabranjima sveštenstvo pokreće na aktivan rad dajući im savete i upućujući ih kao iskusan pastir. Znajući kakav je problem školovanje van mesta stanovanja, pokreće pitanje zbrinjavanja svešteničke dece koja su se školovala u gradu, siročadi kao i dece sa posebnim potrebama. Nјegova aktivnost se ogledala i u posetama bolesnicima po bolnicama, starih i iznemoglih lica u gerontološkim centrima, a nije zaboravlјao ni osuđenike kojima je davao utehu i očinske savete sa molbom da po izlasku iz zatvora budu na korist sebi, svojoj porodici i svojim bližnjima.

Nije podržao konkordat s Vatikanom

Kada se naša Crkva našla u sukobu sa državom oko konkordatske krize 1937.godine episkop Jovan se sa sveštenstvom i vernim narodom usprotivio ovome i otvoreno pokazao nezadovolјstvo protiv takvog ugovora sa Vatikanom. Protiv onih koji su bili pristali na konkordat on donosi rešenje kojim se narodni poslanici i ministri koji su iz niške eparhije, lišavaju svih sveštenoradnji i posete sveštenika njihovim domovima.

Izgradio današnji episkopski dom

Do dolaska episkopa Jovana Niš je bio bez episkopskog dvora. Do tada su episkopi stanovali u privatnim kućama,tako je i on stanovao i plaćao kiriju. Shvativši da je potrebna zgrada za potrebe eparhije niške on odmah preuzima rad na izgradnji i podizanju iste. Do 1940. godine zgrada je ozidana ali nažalost Drugi svetski rat prekinuo je započete radove .Po završetku Drugog svetskog rata uspeo je da iseli radnike -zidare koji su se tu bespravno uselili i nastavi sa radovima na završetku zgrade, da bi se već 1947. godine u nju uselio Crkveni sud i Eparhijski upravni odbor. Iako je novca ponestalo on ne posustaje već uspeva da obezbedi novac i završava započeto zidanje eparhijskog dvora u kome danas stoluje i radi Episkop niški.

Svakako ne treba zaboraviti i njegov doprinos na uređenju i živopisanju Saborne crkve u Nišu. Isto tako i veliki broj crkvi i parohijskih domova su sa njegovim blagoslovom podignute i osvećene. Rukopoložio je i veliki broj novih poslenika na njivi Gospodnjoj. Starao se na uređenju i očuvanju manastirskih imanja i samih manastira, vodio brigu o monaštvu i monaškom podmlatku.

Hrabro spašavao Nišlije od Nemaca

U toku drugog svetskog rata on ispolјava svu svoju sposobnost i hrabrost dostojnu jednog pastira Crkve Hristove. Kao član Svetog sinoda i kao poznavalac nemačkog jezika i kulture, on odlazi komandantu nemačkih snaga za grad Beograd i uspeva da izdejstvuje da se iz Patrijaršijske zgrade isele vojnici koji su je bili okupirali i uzurpirali. Kako u Beogradu ,tako on i iz svog stana u Nišu uspeva da iseli nemačke vojnike. Ono što svakako zauzima značajno mesto u njegovom angažovanju u vreme rata jeste rad na spasavanju nevino uhapšenih i odvođenih na strelјanje, za koje je on lično garantovao svojom čašću. On je pored Nemaca vodio razgovore i sa bugarskim okupatorima i od njih tražio da ne ubijaju nevine i poštede nedužne.

Obrazovao Srbe u teškim uslovima

U isto vreme, njemu je od strane Svetog sinoda došla odluka da se u Nišu otvori privremena bogoslovija “Sveti Sava“. U ratnim prilikama to nije bilo nimalo lako jer je trebalo organizovati nastavu, trebalo je obezbediti smeštaj i hranu za nastavnike i đake. Kada je sve to obezbeđeno bogoslovija u Nišu odpočinje sa radom 23. jula 1943. godine u osnovnoj školi „Kole Rašić“. Bilo je 295 bogoslova, većinom iz starijih razreda , iz svih bogoslovija. Neki od njih su imali smeštaj a 217 su bili lično zbrinuti od strane episkopa Jovana. Rektor bogoslovije bio je episkop Dr. Nektarije Krulј. Bogoslovski ispit zrelosti održan je od 7. do 18. septembra 1943. godine, a izaslanik na ispitu bio je episkop Jovan. Rad ove bogoslovije uskoro je prekinut od strane Bugara koji su zauzeli prostorije škole.

Prkosio komunistima

Po završetku rata, odmah nastavlјa sa svojom službom prvojerarha, služeći po svim mestima eparhije niške i zalečujući rane koje je rat doneo Crkvi i poverenom mu vernom narodu.

Dolaskom nove vlasti i ideologije u kojoj nije bilo mesta Bogu i onima koji mu služe, na meti se našao i episkop Jovan. Napadi na njega bilu su kako preko medija, tako i na brojnim skupovima, naročito na skupovima omladine, na kojima je prozivan kao narodni neprijatelј,izdajnik i lopov. Na svaki mogući način nastojala se omalovažiti Crkva Hristova i njen značaj za državu i narod koji je ona vekovima napajala i hranila vodom Živom. Iako napadan od nove državne vlasti, on je svoj krst nosio dostojno kao episkop i nijednom nije ustuknuo i poklekao pred napadima i klevetama koje su bile uperene protiv njega kao čoveka i episkopa niškog. No, ipak jedne novembarske noći 1953. morao je, nakon javke iz njihovih redova, da beži u Beograd, da ga ne bi obrijali i sa noćnim sudom na glavi vodali kroz Niš. Preko noći je sa sinom i sveštenikom Životom Jankovićem pobegao, a oni su ujutri došli i urlali: „Gde je onaj crnomantijaš, izdajnik i lopov s’ veliku kapu?” Dvorište je bilo prepuno svesvsnih omladinaca. Čovek koji je najavio pohod je nedavno umro. Zvao se Sveta Branković i porodica vladike Jovana ostala mu je beskrajno zahvalna.

Kao vođa delegacije Srpske pravoslavne crkve episkop Jovan je dobio u Moskvi 1958. godine od Sveruskog patrijarha Alekseja Orden velikog kneza Vladimira.

O njegovom bogoslovskom radu potrebno je posvetiti posebno poglavlјe.

Dosta je pisao i objavlјivao ,kako svoje naučne radove tako i svoje besede i poslanice. Takođe je prevodio i sarađivao u mnogim časopisima. Sa njegovim blagoslovom izlaze časopisi“Pregled eparhije niške“,“Duhovna straža“ pokreće se i list za decu „Srpče“a od 1967. godine izlazi i list “Glas pravoslavne eparhije niške“.

Upokojio se 5. februara 1975, u svojoj 92. godini života, posle 49 godina episkopskog služenja Hristu Bogu i stadu Gospodnjem. Sahranjen je u Sabornoj crkvi u Nišu.

Pravoslavna eparhija niška (uz dopuštenje porodice Ilić iz Niša)