Vozaju nas tako u krug, a nama lepo

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Željko Anđelković

zeljko andjelkovicPala gusta magla na Srbiju.

Ne vidimo već nekoliko decenija. I ono što vidmo ne razumemo.

Pala magla.

Jedino avioni lete ali nemaju gde da slete.

Pala magla gusta i Nišlijama zapušila usta.

Niški aerodorom ponovo je postao aktuelan pre par dana. Sleteli stari ATR avioni koji nemaju opremu za sletanje po magli. Sleteli stari avioni na stari aerodrom. Sve staro, a ime novo. I okolnosti stare i poznate – Niš kao skraćenica od ništa. Niko da se izbori sa Beogradom, Jat –om i Er Srbijom pa da krenu avioni i odavde da lete i kada nema magle u prestonici.

Montenegroerlajnz-na-letu-Nis-Podgorica-2Često putujem i znam da po okolnim aerodromima (Skopje, Sofija) ima puno putnika sa juga Srbije kojima je jeftinije da dođu do istih nego do Beograda; jeftnije, pa čak i iz nekog (ne)opravdanog razloga draže nego da lete iz Beograda.

Ovde na jugu stalno se priča o beogradizaciji Srbije i kako se ništa veliko ne radi van kruga dvojke…

OK, ima istine u tome ali smo i sami krivci za to… Mi, Nišlije i oni koji dođoše u ovaj grad, ćutimo, a ćutanje nije zlato. Ali jeste odobravanje! Dajemo saglasnost na Niš u magli.

Pre par godina ugašen je Radio Niš i ništa se nije desilo. Tada je pala magla na naš grad, ali to Nišlijama nije smetalo. Ćutali smo jer tako je najlakše a i ko sluša radio kada je vreme šou rijaliti programa. Odluka RTS –a, odnosno odluka Beograda, da Nišu nije potreban radio. Kada su nam pre par meseci ugasili aerdorom niko se nije bunio – odluka naših je bila da nema para za letove i puk se opet složio. Neki od komentara bili su da nam aerodorm ne treba, da nemamo hleba…

Postavljalo se pitanje ko će da leti, zašto će da leti (kada ovde ima svega), kome je još stalo do letova.

I tako, prošlo je par meseci i mi smo potpuno zaćutali a od aerodroma ostala linija kružna A i B i jednistvena prilika da aerodromski autobusi, umesto po pisti, putnike voze po gradu. Vozaju nas tako ukrug, a nama lepo. A civilizacijski idemo unazad. Malo po malo, korak po korak bliži smo ništavilu. Postajemo ništa iako možemo da budemo nešto.

Dva slova nas dele od smisla i besmisla: Niš – NišTA.

FOTO: www.facebook.com/pages/Стари-Ниш
FOTO: facebook.com; stranica „Стари Ниш“

Mi kao po običaju biramo besmisao. Biramo da budemo nule a neki razmišljaju i da ugase kulturne manifestacije jer nisu nalik raznim „jadama“. Sami dopuštamo ruralizaciju grada te i sami postajemo duhovne nule. Na vedutama starog Niša vidi se grad koji je imao i dabl deker gradske autobuse i tramvaje; vidi se građanski a ne malograđanski duh.

Niš je (bio) grad boema i kafana i Kalče i Sremca.

Gde je taj grad? Taj duh? Kako i zašto je nestao?

Tramvaji već odavno ne idu gradom. U centru je pruga stara a blizu centra aerodrom. Prugom sve manje vozova saobraća. Aerodromu se iz kontrole leta skoro niko i ne obraća…

Ovih dana postavljaju novu saobraćajno turističku signalizaciju po gradu. Odlična je! Pokazuje da Niš nije ništa i da ima šta da ponudi. Ali, postoji i znak za aerodom a njega nema. Suštinski ne postoji! Samo ostala pista stara da se o njoj priča i razgovara…

Ili kako reče Josipa:

„Magla svuda, magla oko nas, prekasno je, uzaludno, sve je dublji jaz…“

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *