Živimo da bi smo radili, radimo da bi smo živeli – Može li da se živi od seoskog turizma?

Selo Beloinje, podno Svrljiških planina, pravo planinsko selo, sa lepom prirodom i dobrim ljudima, je selo izvrsnih stočara. U selu, u gotovo svih stotinu kuća, domaćini čuvaju ovce, ali najviše ih ima Goran Vasić. On je od vekovne tradicije bavljenja ovčarstvom, krenuo dalje i danas ima stado od 90 ovaca. Međutim, peta je godina kako se bavi seoskim turizmom, prvi i jedini u ovom selu.

Goran je otvorio vrata gostima 2012.godine, kada je prenoćište bilo neophodno graditeljima regionalnog puta Svrljig – Stara planina, kraj kojeg je selo Beloinje:

Imao sam tih dana oko 600 noćenja. Obezbedio sam ljudima udoban smeštaj i ukusnu hranu, a onda je došla ideja da možemo od toga da poboljšamo uslove života, da zardamo i omogućimo dalje školovanje deci. Uradio sam kategorizaciju sa jednom zvezdicom i seoski turizam je krenuo, kaže Goran.

Sa dobrim putem krenuli su i turisti, planinari i ljubitelji skijanja, željni lepote Stare planine i ovog kraja:

Već nekoliko godina dolaze nam gosti, najviše ih je iz Beograda. Borave nekoliko dana u našoj kući, a potom nastave put na planinu, u povratku su opet u našoj kući. Ima i onih koji se odluče da više dana provedu u selu, zbog čistog vazduha, lepe prirode i odlične domaće hrane, pre svega na daleko poznatog svrljiškog jagnjeta i ukusnog svrljiškog sira, često nam pomažu u čuvanju ovaca.

Dobar domaćin Goran Vasić na spratu svoje kuće opremio je više soba sa udobnim ležajevima, izgradio savremeno kupatilo, gostima je na raspolaganju i internet. Seoski turizam može da bude unosan posao, ako stvoriš uslove i povežeš dva i više korisna posla. Goran je upravo poveza stočarsku proizvodnju i seoski turizam, obezbedio meso, povrće i voće, domaću šljivovicu.

Procena mu je bila odlična. Beloinje se nalazi na samo 52 kilometra od Babinog zuba, pa je kuća Vasića pravo mesto za kraći ili duži odmor. A turisti mogu i za ovcama, da voze traktor ili pomažu u kući kod spremanja svrljiških specijaliteta. Oni često nauče da pripremajui belmuž – specijalitet od projanog brašna i mladog sira. Niko iz ove kuće ne ode nezadovoljan, a da li će se vratiti. Pa, svakako.

Čini se da od seoskog turizma i za njega, može da se živi. Treba se samo dobro organizovati.

D.N.

Sadržaj realizovan u okviru projekta „Umetnost preživljavanja u srpskom dvorištu – Uzroci, profil i kretanje siromaštva na jugu Srbije“. Projekat sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *