Krajem sedamdesetih godina prošlog veka, mali Marko voleo je da preskače štamparske špiglove razasute na podu radne sobe. Često ga nisu puštali u tu sobu da bi otac-novinar imao mir da pravi novine. Tada je odlučio da postane novinar. Kako je preko puta radne sobe bila baba Tanina kafanica, gde je mali Marko zadojen niškom boemijom i FK “Radničkim”, odrasta uz doktore, arhitekte, književnike, novinare, đubrare, pijačare… Od tada ne podnosi naporne pijance i obožava Niš. Preskakanje špiglova i priče starih Nišlija, idealan su spoj da mu se ostvari san, tako da 1997. godine počinje da piše za list “Glas javnosti”, a potom se ređaju “Kurir”,”NTV”, “Alo”, “Blic”. Trebalo mu je bezmalo petnaestak godina da ukapira da vinovnici afera o kojima je pisao, a koji su gurali ruke u gradsku i ostale kase, neće završiti u zatvoru.
Nekada mali Marko danas ima 99 kilograma i prezire sve što ne donosi dobro gradu i Nišlijama, a pre svega kvazipolitikanstvo. Posle više od 10.000 napisanih novinskih naslova, mrzi slova! Novi san mu je da na Tvrđavskoj pijaci ima prodavnicu mešovite robe gde bi prodavao i mekike.
Marko je gradjanin.rs, svakog dana sa vama od 1. januara.