Darvinova teorija je sahranjena

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Mila Vujić, predsednica Evropskog pokreta

mila vujic

Evolucija ne postoji bar na ovim našim prostorima, izumrla a biće  nije se ni primila. Deklarativna evolucija je u direktnoj suprotnosti sa delima. Džaba priča, dela i iskazi su žestoko suprostavljeni. Činjenica da je tabloidna infekcija prerasla u epidemiju prostaštva, samo nam je falila motka da prebijemo nudističkog narkomana, Bože me sačuvaj i sakloni. Da bude još crnje, primitivizam se sveo na zagledanje cipela i procenu platformi na cipelama tog dragog nam gosta. Sve bi se još i preživelo da nam i premijera nije uhvatio taj tabloidni virus ali šta da se radi, zdravstvo nam je i onako potpuno zaboravilo značenje reči preventiva, te su posledice epidemije nesagledive. Tabloidna infekcija se raspomamila totalno, alarmantno crvena je odavno, pa nam je i diplomatiju i protokole i pristojnost zarazila. O tabloidnom diplomatskom incidentu, sve smo naučili  napamet ali činjenica da nam se gost šeta po Srbijici bez domaćina, je bez presedana, mi smo bar uvek važili za dobre domaćine, bar volimo da verujemo da to jesmo. Odlazi u Preševo i drži govor malom broju Albanaca u zatvorenom prostoru umesto da se obratio svim prisutnim građanima Srbije. Mi građani smo sa punim pravom očekivali i obraćanje našeg premijera i to bi bio sjajan gest no je izostao. Ali, tako je kako je. Šteta, jer se dobar deo građana Srbije i Albanije, ponadao da je ovo mali korak za dvojicu premijera ali tako veliki za građane dve države. Građani su umorni od političkog zarobljeništva, ali avaj političari ne haju za taj umor. Uprkos svemu ponadali smo se mudrosti i šansi da ružna prošlost, ustupi mesto lepšoj sadašnjosti i još boljoj budućnosti. Očekivali smo od dva premijera,  da svojim gestovima ukinu aveti prošlosti, biće da smo opet očekivali previše, a činilo nam se tako malim, logičnim i lako ostvarljivim.

Elem, priča se, međ građanima da  političari već odavno  u svojim  obraćanjima ne mare za  manjinu koja promišlja u Srbiji, ona im nije interesna grupa a i nezgodna su zanovetala istini za volju. Imaju previsoke zahteve, stalno nešto sugerišu, gunđaju, kritikuju pa sve i da su u pravu, a jesu, džaba im, pita se većina. A ta većina ne voli da promišlja, i toj većini se servira tabloidni vokabular po previsokoj ceni, gubitka sposobnosti opstanka građana Srbije. Ta većina voli da svoju odgovornost ustupi vođi, danas ovima, sutra drugima. Ona ne voli da snosi odgovornost a zaboravlja da sticanje te otežavajuće osobine u Srbiji, vodi izumiranju pristojnosti, pameti, časnosti, mudrosti, opštem interesu iznad ličnog, ljudskosti, empatiji… Ta većina sada podržava aktuelni servis građana, koji sebe zove državom i vlašću, sutra će isto tako podržati drugi servis ili ti vlast, uostalom po oprobanoj metodi, kao što je to po inerciji činila svih ovih godina, pretvarajući svojom nedoslednošću Srbiju u zverinjak. Ista ta većina ne želi da bude odgovorna za poništavanje uslova za bolji život u Srbiji a dobrano jeste.  Ne treba joj zameriti, naučena da se opšti interes ne isplati, gleda samo svoj lični. Njima je prirodna seoba iz jedne u drugu partijsku močvaru, normalna stvar, nešto kao dobro jutro, samo što tom seobom pristaju na kupovinu po ceni sopstvenog izumiranja.  Zadovoljstva močvare su ipak iznad te spoznaje. I opet je to normalno jer njihova svest ne spoznaje pojam održivog razvoja, niti je interesuje obaveza da generacijama iza sebe ostavi šansu za pristojan život. Oni na svet gledaju skučeno i ništa ih sem njihovog života ne zanima i ne dotiče a prodaće dušu đavolu za luksuz svoje zadnjice. Na pitanje: Pa zar posle vas potop? Osorno i sa nipodaštavanjem će uzvratiti: Pa šta? Sa toliko prezira u glasu, i pogledom demona.

Neko će reći da je ova tvrdnja preterana i sigurno će pripadati toj grupi, što je opet krajnje razumljivo. Ako je preterivanje, kako objašnjavaju sebi,  kažnjavanje sa 60.000 dinara Filipa Vukše, zato što se usudio da uradi posao, za koji su neki dobrano plaćeni ali ga ne rade. Ne znamo ko je to. To je onaj momak, koji ne voli neosvetljene i prepune rupa ulice, ne voli prljav i ružan grad, ne voli građevine bez svrhe, ne voli đubre, ne volimo ni mi. Momak što se usudio da nešto ružno učini lepim i korisnim. Poremetio je očigledno rugobu haosa, a nema ni studiju izvodljivosti ni dozvolu za rad i još će da sređuje autobuska stajališta!  Samoinicijativni klinja će da nam govori sta je lepo, ma kažnjavaj da nikome i nikada ne padne napamet, da ovo moze postati uređena zemlja! Čude se, zaludna promišljala da nije presuđeno i 50 po turu na sred Ustaničke, da nikome i nikada ne padne napamet da bez odobrenja političara uradi nešto lepo za svoju lokalnu zajednicu. Ta i takva tabloidna infekcija je šamarčina proterivanja svakog dobra u ljudskim postupcima, svake mrvice aktivizma, izvrgavanje podsmehu i ruglu, svakog pristupa koji sadrži opšti interes u sebi. Tako se najplemenitije i najdobronamernije bahato naziva budalama, ismejava i sinhronizovano uništava, kroz sistem koji bi trebalo da štiti građane.

Ostaje pitanje gde se kriju ti isti i zašto tako ažurno ne sprovode pravdu nad bahatim zagađivačima, trovačima, uništiteljima svega od prirode do čoveka i njegove imovine u Srbiji? Da li to država Srbija zatire vrlo svesno afirmativno i lepo?  Ne dao Bog da se dela i ljudi poput Vukše omasove, pa da se građani dosete prednosti uređenog društva, pokrenu inicijative u lokalnim zajednicama, a onda spoznaju sopstvenu snagu nad političarima. E onda će razvlastiti sudije kao partijske sluge i zahtevati branioce pravde. Ne pije vodu to što su se fiktivno isčlanili iz partija, da bi postali sudije, to je izvrgavanje evropskih standarda. Uobičajena oda nepotizmu i partijskoj oligarhiji Srbije. Poželjno je sa njihovog stanovišta da građani nikada nisu u pravu pred sudijama a posebno u sporovima sa javnim preduzećima. Mogu građani biti i sto posto u pravu, ali spor, vala neće dobiti. Živelo licemerje svih reformi, posebno reformi pravosuđa ! Istine radi, obaveštavanje građana kačenjem poziva na sudske tablu, su smislili i uveli prethodnici ali sadašnje ne oslobađa odgovornosti, da je ukinu. Valjda cene da ovoliko nezapošljenih građana Srbije i nema pametnija posla nego da korzira po sudu i čita oglasne table. Nisu ukinuli ni manijačenje i harač sudskih izvršitelja. Doduše oni i nisu izvršitelji oni su i sudije, samo se tako zovu ali vešto zlorabe zakon. Zakon se u Srbiji pravi već decenijama spram vladajuće većine a ne građana. Pa tako, dođu stranci, pa počnu da se ponašaju kao domaći poput Telenora, koji prepiše od Telekoma, a za njima i ostali sve što njima koristi a građanima šteti, kopiraju lične karte građana kao da su pamfleti a onda im se priključe banke uprkos činjenici da zakon isto zabranjuje. Ali kad sačinjavaju ugovore to čine izvrdavanjem zakona a opet na štetu građana, poture ti pod nos i samo li zamoliš da pročitaš raspomame se, upadnu u histeriju, kao da su svi odreda dresirani na istom času glume. Silovanje građana  histerijom službenika, a građani crvene od službeničke sramote.

Država Srbija je toliko obespravila građane Srbije a sve pod parolom to traži Evropa.No, no, neće biti to ne traži Evropa i to nisu evropski standardi, da se razumemo!  To što sve vlade počev od ove, pa unazad drsko uskraćuju pravo građanima na pravedno suđenje je u suštoj suprotnosti sa standardima Evrope. To što, sporne predmete sa akterima vlasti u fasciklama drže te iste sudije u fijokama umesto da im sude, takođe je u suprotnosti sa evropskim standardima. To što se građanin ne obaveštava o pokrenutom sudskom sporu i ne dobije urednu tužbu na koju može da prigovori e to nema veze ni sa jednim odgovornim društvom u svetu ali ima u Srbiji!!!

O izbornom zakonu, koji su opet istini za volju ovi prethodni smuljali a sadašnjima nije ni na pameti da ga menjaju, bolje da me izlivamo žuč, jer ona motka, koju spomenu premijer biće da jedina to može da razreši. Priupitali bi građani sadašnje što prigliše neizabrane sudije, kada su već od usta građana dobrano otele pare odštetnim zahtevima? Zašto su ih lagali predizbornim obećanjima, dokle više partijsko zapošljavanje teletabisa? Zašto su uveli takse na telefonski priključak? Zašto nema sposobnog menadžmenta u javnim preduzećima? Zašto su ista dodatno prekrcali svojim kadrovima ili ti preletačima? Imaju li dušu, kada su nam na slomljenu kičmu od najskuplje države na svetu natovarili i podobne notare? Trebaju nam notari fakat ali nam ne trebaju od svih evropskih standarda samo njihove evropske tarife. To kako su izabrani, cvrkuću već i vrapci! kolika im je imovina kojom bi trebali da garantuju javnu belešku niko ne pominje. Odgovorni političari bi izabrali uporednom analizom najbolji zakon i napravili cenovnik po meri džepa svojih građana. Ali šta to beše u Srbiji odgovoran političar? Zašto su advokatske tarife i sudske takse, tolike da onemogućavaju svako pravo pristojnog čoveka na pravdu? Da li su političari čuli za ljudska i neotuđiva prava svakog čoveka? Pitali bi građani ali uludo im posao, ne mare za njihova pitanja. A i čemu umesto odgovora bi slušali paranoičnu buku o sopstvenom im ugrožavanju a od te buke svi su već ogluveli dobrano.

Bilo bi mudro da pre nego što paranoično zavape, da niko nije jači od države i da su oni ugroženi shvate da su građani država. I da možda poslušaju narodnu italijansku poučnu priču o vrapcu u zimi koja se završava sa poukom “nije svako ko sere po tebi neprijatelj i nije ti svako ko te vadi iz balege prijatelj ”. Uljuljkivanje vajnom podrškom građana, koji su pristali na kupovinu po ceni izumiranja Srbije, koji izvežbano kliču, zaboravljaju činjenicu da su i drugima klicali.  Buđenja nakon tih opijuma su isuviše bolna pa bi mudro bilo preuzeti odgovornost za upravljanje državom u interesu građana Srbije. Ljubav i poštovanje ne biva na silu. Istini za volju mudri znaju, ne biva na silu ništa a svojim primerom se daje najbolji primer, kaže stara narodna. Ovako ako je Vojvodina buvlja pijaca a Kragujevac šoping mol, jasno je građanima da izborna kampanja nikada nije ni završena, kao što im je jasno i da nema državničkog poimanja i vizije ali ima beskrajne žeđi za vlašću. Nevalja nam posao Srbijo u pamet se!

Istini za volju toliko toga ima još oko nas previše čudnog, da nema tog čuda u koje mi Srbi nećemo poverovati. Mada skloni smo da više ničemu ne verujemo. Ali opet dokazano je da onaj ko ne veruje ni u šta, veruje u svašta. Pa otuda previđamo da su Darvina, proterali nepotizam, demagogija, licemerje, tabloidi i učinili ono što ni crkvi nije uspelo, sahranili ga sa evolucijom u Srbiji.