Esi mi dobar

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanka: Marijana Marković

marijanaU okviru svog spektakularnog novogodišnjeg programa, jedna od dve niške polutelevizije – poluzajebavamosemalodanesedimokući, spremila je poslasticu za sve ljubitelje kvalitetne, političke, hardkor kičerice.

Najpre, uoči samog dočeka, a zatim i 1. januara, u udarnom terminu, tu negde oko podneva, i dalje mamurni gledaoci koji su iz nekog čudesnog razloga odlučili baš njih da gledaju, mogli su da uživaju u emisiji, za koju nemam pojma kako joj je kršteno ime, al’ ja bih je od milošte zvala

[quote]Silazak kralja međ’ pučanstvo[/quote]

Naime, koncept ovog vanserijski kreativnog programa, bio je da gradonačelnik Niša siđe malo međ’ svoj narod, da pokaže kako je on isti kao oni i proveze se malo autobusom do N. Banje, recimo.

I tako se gradonačelnik drmusajući se u rasklimanim sedištima autobusa koji zvuči i izgleda kao da će se svakog sekunda raspasti, sve nonšalantno, koliko su to okolnosti dozvoljavale, nadvikivao sa putnicima. Prijateljski se rukujući, snishodljivo je pitao sugrađane šta im najviše smeta u vezi sa ovim gradom, da bi valjda on to popravio posle kad ode na posao, šta li… Esi mi dobar

Gradonacelnik Nisa vozi taxi.mp4_001532960
FOTO: YouTube.
http://www.youtube.com/user/spalesg

Emisija je, dakle,  bila kranje neprijatna za gledati. Sve ovo isto dešavalo se i prošle godine na drugoj poluteleviziji, ali je gradonačelnik tada vozio teksi.  Ovakvi ‘esimidobar’ pokušaji identifikacije političara na vlasti sa građanima – najjeftiniji su, ali i najbenigniji oblik populizma.

U gradu gde politika više liči na prostački čas iz politikanstva za decu uzrasta do sedam godina, ništa se inteligentnije nije ni moglo očekivati.

U trenutku kada sam počela da gledam emisiju, na pitanje o tome šta u Nišu ne valja, dvojica starije gospode pričaju o tome da su im ‘ladna sedišta u autobusu i da  vrata u istom ne dihtuju, pa se desi da zimi navuku kijavicu, inače sve ostalo je nikad bolje. Zbunjena, posmatram dešavanja na ekranu, pa, onda razmislim i kažem sebi da su to stariji ljudi, da im ne treba uzeti za zlo, da su ih godine u  komunizmu naučile da je osećaj strahopoštovanja prema političarima obavezan i da je kritički stav potpuno neprihvatljiv. Dobro.

NTV
FOTO: ntv.rs

Onda gradonačelnik nastavlja dalje kroz autobus do dvoje prestravljenih studenta, otprilike mojih godina. Esi mi dobar.

Oni ustresli, unezvereno odgovaraju na pitanje o tome koliko ima interesantnih dešavanja za mlade u Nišu. Oboje su prezadovoljni programom koji se nudi, svega ima, da se ne žale, možda samo poneka radionica za mlade da se ubaci, šta god to bilo. A gradonačelnik odobrava klimanjem glavom, „Jeste, jeste, svega ima“. Tu sam već zanemela od šoka. Radionica?! Wtf? Šta je radionica?! Esi mi dobar?

Pitam se šta je najgore što može da ti se desi ako kažeš sve mi fali? Baš mi sve fali u ovom i ovakvom gradu.

Zadnji spektakl u Nišu održan, bio je Cecin koncert u sred istorijskog spomenika iz XV veka, eto to mi fali. Fali mi što je sledeći spektakl koji ćemo da vidimo – Aca Lukas, ako se smiluje da dođe da nam peva. Možemo neku radionicu o tome? Droga i mladi, na primer.

Možemo radionicu o tužnoj Nisomniji. O tome što su političari dovoljno drski da ono nazovu niškim brendom. Ono gde, ako imamo sreće, dolaze predgrupe sa festivala iz drugih gradova u Srbiji. Ono što liči ni na šta. Ono što je neorganizovano. Ono sa čime se niška omladina, izuzev ovo dvoje iz autobusa očigledno, sprda svake godine.

Hajmo na neku radionicu o tome što koncerti klasične muzike ovde služe kao politička konferencija. Dovedu ‘prvog, nesrećnog&bezgrešnog’ što deli odlikovanja, pa onda pola karata podele partiji da bi se članstvo utrkivalo ko će bliže preCedniku da se pozicionira.

Da organizujemo neke radionice o Nišvilu, koji svake godine mora da moli za neku crkavicu, samo da ne propadne. Filmski susreti su tek priča za sebe.

ljuba i toma
FOTO: https://www.facebook.com/predsednikrs

Ne znam šta vi to, dragi studenti iz autobusa, imate. Je l’ vam super što je ovaj grad odbio da ugosti dva evroligaška tima, ne želeći da organizuje kup Radivoja Koraća, koji je vezivan za ovaj grad, ali će zato umesto Zvezde i Partizana u hali Čair da ugosti Lukasa?

A nije ni Ljuba Slavković lud što nam nudi Belmužijade. Mi za bolje i nismo. Da se posadimo svi u onu sveže renoviranu halu, da žderemo belmuž, a na terenu, ispod koša on da nam gusla.

Ipak je Ljuba ovaj grad skapirao bolje od mene.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *