In memoriam: Umro je jedan od najboljih srpskih kuvara, Petko Jovančić

Jedan od najpoznatijih srpskih kuvara, Petko Jovančić umro je u 73. godini u Nišu. Oni koji su ga poznavali imali su veliku čast da spoznaju pre svega velikog profesionalca i divnog gospodina.

Petko
Petko Jovančić

-Ceo svoj život posvetio je gastronomiji i kulinarstvu, a svoje znanje i iskustvo nesebično je prenosio na mlađe kolege. Iako je bio priznat i veoma poštovan u svetu gde je imao priliku i da radi, ostao je veran Srbiji i pre svega svom Nišu. Naš dragi PETKO, biće upamćen kao veliki stručnjak koji je svaki posao obavljao sa lakoćom i puno ljubavi, ali i kao dobar čovek i prijatelj. Najiskrenije saučešće porodici Jovančić upućujem u ime Udruženja ugostiteljskih i turističkih poslenika Niša i u svoje lično – napisao je u oproštajnoj poruci Zoran Mirašević, predsednik ovog udruženja i dugogodišnji kolega.

petko-1-Mile-Radičević
foto: Mile Radičević – Jovančić dok je radio u Elektronskoj industriji – (fotografisao verovatno T. Brzaković)

U njegovim specijalitetima gostili su se posetioci najčuvenijih hotela i restorana širom ondašnje Jugoslavije, ali i birani gosti, političari, glumci, sportisti

-U kulinarstvo sam zalutao. Nameravao sam da, nakon završetka osmogodišnje, upišem školu za mašinske radnike i budem bravar. Međutim, školska komisija proceni da ovako sitan, neugledan i slabašan nisam za mašinskog radnika. Video sam oglas u Narodnim novinama koji je raspisala Ugostiteljska škola, pa sam odlučio da se oprobam kao kelner. Međutim, prva godina mog školovanja se neslavno okončala. Ponavljao sam razred – ispričao je Jovančić nekadašnjem listu “Glas javnosti”.

Međutim, Jovančić je tada odlučio da pokuša ponovo, ali ovoga puta na kuvarskom smeru.

– Tokom prakse dobro sam se pokazao, pa sam dobio stipendiju ugostiteljskog preduzeća „Union“, što mi je garantovalo radno mesto nakon okončanja školovanja. Taman „odradim“ stipendiju i dobijem novu, ovog puta za usavršavanje u Beogradu. Imao sam sreću da za nastavnika dobijem Dušana Škrba, ličnog kuvara predsednika Tita. On mi je otvorio vrata ondašnjeg srpskog džet-seta. Počeo sam da učestvujem u pripremanju specijaliteta za Titove goste, uključujući i dva rođendana bivšeg predsednika Jugoslavije, kojima je prisustvovalo četiri hiljade zvanica – prisećao se Jovančić.

Jovančić je radio u elitnim niškim hotelima i restoranima, ali i u restoranu Elektronske industrije, u kome je onda moglo odjednom da se pripremi čak 25.000 obroka. Putovao je Petko po evropskim prestonicama, upoznajući se sa stranim kuhinjama, takmičio se u zemlji i inostranstvu i kući doneo čak 27 medalja.

– Imao sam jedinstvenu priliku da kuvam za Ričarda Bartona i Elizabet Tejlor, koji su pre tridesetak godina boravili u Nišu na Filmskim susretima. Sećam se da Barton nije jeo ništa, ali je zato voleo čašicu. Za Elizabetu sam spremao pileći galantin, odnosno pileće meso kuvano u supi – ispričao je Petko ovom listu.

Slava mu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *