Iz ugla pisca: Nezapamćeno interesovanje za misli Vladete Jerotića

srdjan-stojiljkovic1
Građanin: Srđan Stojiljković, pisac

Odjednom sam se našao u gomili ljudi koji su kao talasi zapljuskivali pozorišne dveri. Bio sam stešnjen između visokog starijeg gospodina u kaputu sa oštrom dlakom koja mi je grebala levo uvo i dve vesele studentkinje koje su se potpuno predale silini mase; odbijale su se od mene, a potom mi se snažno vraćale kao dve male barke koje su bile čvrsto privezane za mene.

Potom su mi, u magnovenju, dve starije gospođe, odignute od zemlje i nošene snagom ljudske pomame, prekrile pogled ka, činilo mi se, tako malim ulaznim vratima. Onda je nastao mrak. Trgao sam se grizući rever kaputa sa neukusnom dlakom i mirisom naftalina. Ponovo sam video mesto gde se masa uliva. Dve starije gospođe su već bile otplovile daleko od mene, ali, lahorne studentkinje su bile tu, nestvarno se njišući oko mene. Pre nego što sam propao u krezuba usta Narodnog pozorišta, dobio sam nekoliko snažnih udaraca laktovima u stomak i rebra. Preživljena bura i nekoliko modrica, sa ustima punih kamiljih dlaka, nisu umanjile moj pobednički osmeh. Naprotiv, bio sam srećan što sam preživeo. Uspeh vam zaista iscrta oreol oko glave!

Ovo bi mogao da bude početak nekog nadrealnog štiva ili bezvredni rukopis koji bi svaki urednik odbacio zbog nelogičnosti. Gostovanje akademika i gužva kao da je derbi osamdesetih, nikako ne idu zajedno. Neko će reći da je takav koncept suprotnosti sa istinom i poigrava se zdravim razumom čitalaca. Ako ih bude.

Vladeta-Jerotic
Akademik Vladeta Jerotić

Istina pobeđuje, iako je Sartr napisao: Budi prijatelj istine do mučeništva, ali ne budi njen zaštitnik do netrpeljivosti.

Stenjući od sreće, krenuo sam ka sali hodnikom levo. No, tu nije bio kraj uzbuđenjima. Kao u saobraćajnoj gužvi u Kairu, bez jasnih saobraćajnih pravila, ljudi su me preticali mlatarajući rukama, užurbani i besni. Čoveka ponese agresivnost i negativna energija, jer sam uhvatio sebe kako smišljam da zaobiđem dva sporija i starija muška primerka, i ne samo to. Mislio sam da, u znak superiornosti, jednog od njih potkačim kolenom ili laktom. Zato što su slabi i stari. To vam je prirodna selekcija. Samo dovoljno jaki opstaju. Odustao sam u poslednjem trenutku, ali sam baš zbog te svoje neodlučnosti dobio jasnu poruku od krupnog mladog muškog primerka gde mi je mesto. Odneo me je ramenom jer je prepoznao slabost u meni i premalo gejačke siline.

A onda su nas dočekali osmesi mladih pionirki i pionira u crvenim majicama sa natpisom fakulteta organizatora. Bili su oduševljeni stampedom koji se lomio na poređanim sedištima.

gužva ispred N.Pozorista
foto: Saša Ilić

Gurkali su se, oduševljeni energijom nas posetilaca. Svi smo bili zajapureni i željni dobrog toplog sedišta, nakon više od sat i po stajanja. Naravno, kako to obično biva, bilo je i među nama ljudi sa rafiniranim ukusom, ili kratkovidih, koji su hteli da se dokopaju sedišta u prvim redovima. Tada su, nasmejani crveni anđelčići skakali kao komandosi, grubo objašnjavajući anonimcima gde im je mesto. Onda smo se, manje-više, smestili. Gostovao je akademik Vladeta Jerotić. Tema njegovog predavanja bila je ljubav. Organizacija tribine je bila odlična.

1 Comment

Оставите одговор на aleksandramarkovic@hotmail.rs Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *