Izazov multipla skleroze: Kvizovi su odlični za probijanje barijera, socijalizaciju i javno nastupanje

Ponekad nije lako da pratimo svoje snove i radimo ono što nas ispunjava. Ali, svedoci smo da,  bez obzira na sve prepreke, postoje ljudi koji se izdignu iznad problema i hrabro koračaju kroz život. Primer da se sve može kada se hoće je Nišlija Srđan Mitić, koji više od decenije živi sa multipla sklerozom, što ga nije sprečilo da ostvaruje svoje želje i planove. Nedavno je završio master akademske studije komunikologije, a u slobodno vreme pravi kvizove, što je i tema našeg razgovora.

Srđan Mitić (treći s leva) sa ekipom za kviz

Kako si došao na ideju da organizuješ kvizove?

Sve je počelo pre više od godinu ipo dana kada sam krenuo na psihoterapiju. Pošto te psihoterapiju ustvari uči da pomogneš sam sebi, odnosno da radiš na sebi, kvizovi su ustvari plod svega toga, kao i master studije. Ideja da napravim svoj kviz potekla je od meni bliskih ljudi, koji to takođe rade i dopalo mi se. Prva tema bila je domaća kinematografija, odnosno serija „Vruć vetar“, pošto znam sve Pavićeve serije skoro pa napamet. Nakon serija, ređali su se najpopularniji domaći filmovi i tako je sve počelo.

Reci nam nešto o samoj koncepciji kviza, kako su osmišljeni?

Kvizove radim po sezonama, a sve je počelo na jesen 2021. godine. U prvom kvizu bile su tri sezone. Prva je, kao što sam napomenuo bila u vezi sa domaćim serijama i pitanja su bila o nekim najsitnijim detaljima iz serija. Iznenadio sam se koliko je ljudi učestvovalo. Na primer, u prvoj sezoni prosečan broj učesnika je bio četrdeset. Oduševilo me je koliko ljudi pamti detalje iz serija i filmova. Na kraju sezona delio sam i poklone za one koji su bili najbolji, tj. onima koji su imali najviše tačnih odgovora. U prvoj sezoni podelio sam knjige. U drugoj, gde su bila pitanja vezana za domaće filmove, delio sam vaučere za prva dva mesta,a treće mesto je osvojio moj drug kome sam poklonio čuturicu.

Kakvi su bili komentari nakon prvog kviza ? Da li ti je podrška okoline dala „vetar u leđa“ da kvizovi traju i danas?

Nakon kviza o seriji „Vruć vetar“ dobio sam mnogo komentara podrške. Stalno su stizala pitanja kada će sledeća epizoda. Iskreno, ljudi su bili oduševljeni i ja sam odlučio da nastavim da pravim kvizove. Nekada sam imao i neku grešku što se tiče godina i podataka, ali uvek se javno izvinim. Mnogo mi je značilo što su me ljudi konstantno hvalili za način na koji postavljam pitanja i kakvi su to detalji, prosto im je bilo neverovatno šta sve pamtim. Moram da priznam da je to pozitivno uticalo na moje samopouzdanje.

U toku je kviz sa drugačijom tematikom, u odnosu na sve što si do sada radio. Kaži nam nešto više o tome?

Trenutno je aktuelna druga sezona kviza koji se zove „Pogodi bas liniju“. Cilj je da učesnici pogode koja je pesma u pitanju, na osnovu mog sviranja gitare. Pesme su različitog žanra – rok, pop, metal, folk…Prva sezona je bila vrlo uspešna i komentari su bili vrlo pozitivni, ljudima je bilo zanimljivo da učestvuju i jedva su čekali drugu sezonu. Prvih osmoro, sa najviše tačnih odgovora u prvoj sezoni nagrađeno je muzičkim diskovima.

Ovaj hobi ti je, po svemu sudeći, pored novog iskustva, doneo i nove poznanike, možda i prijatelje. Kako je pravljenje kvizova uticalo na socijalizaciju i generalno, komunikaciju sa ljudima?

Pre svega, ovo je fenomenalan način za probijanje svih barijera, za razvijanje socijalizacije, ali i za javno nastupanje. Kvizovi su tako osmišljeni, da se konstantno čujem sa ljudima i puno novih poznanstava sam stekao, jer je dosta ljudi dobilo preporuku za moj kviz.

Koliko god da je njima lepo što igraju, meni je utoliko lepše kada vidim koliko je ljudi zainteresovano i to pozitivno utiče na moje samopouzdanje. Pogotovo što se tiče kviza „pogodi bas liniju“, jer sam imao veliku tremu. Kod prvog kviza, ljudi me ne vide, dok me kod ovog kviza ljudi vide kako sviram i ovo je fenomenalan način bio da se opustim i da probijem sve strahove koje imam.

Pored toga što praviš kvizove, posećuješ i mesta gde se kvizovi održavaju. Kakvo je tvoje iskustvo što se tiče učestvovanja u jednoj takvoj društvenoj igri?

Skoro pa redovan sam učesnik kviza koji se održava u pabu „Labeerint“ u centru Niša. Imam svoju ekipu sa kojom idem svakog ponedeljka i sastavljena je tako da svako od nas zna po nešto, neko istoriju, neko muziku, neko opštu informisanost, a ja domaće filmove. Atmosfera je super, a organizatori odlični. Dobijate papire na kome pišete odgovore, skupljaju se i ocenjuju, upisuju se bodovi i dele se odlične nagrade za one najbolje.

Krenuo sam na proleće ove godine i mnogo mi znači tih dva ipo sata koja provedem tamo. To je prilika da se vidim sa društvom iz srednje škole, da popijem kafu, ali i da proverim svoje znanje.  

Nažalost, ne postoji rampa da se siđe kolicima do pab-a, ali bih ljudima sa invaliditetom preporučio da im neko pomogne, ukoliko imaju problem sa kretanjem, da vide kako ovaj kviz izgleda. Preporučujem i da se oprobaju u tome, jer je druženje fenomenalno, a momci koji prave kviz izuzetni. Pored toga, mogu divni ljudi da se upoznaju, odličan je način za opuštanje i odmor, a i mnogo toga može da se nauči.

Gradjanin.RS / D.N.

2 Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *