Kako su skorojevići unakazili niški kafanski duh

Marko-Smiljković
piše Marko Smiljković, novinar

Niški kafanski duh nema neku precizno terminološku definiciju, a opet je jedinstven. Ako uzmemo pretpostavku da je reč o emociji onda se može okarakterisati kao period u kome Nišlija sedi, polako naručuje jedno po jedno piće, vodi besciljne razgovore sa saigračima gde obavezno dođe na kraju do neke manje rasprave koju sutra svi zaborave. I to ne radi za kupone ili tačkice nego za svoje pare. Oduvek mi je u tom duhu, u toj emociji pored meraka, bilo i nečeg rokerskog, ali se ne upuštam da to objasnim rečima.

Pitanje „jeste li za večeru?“ – uvod u katastrofu

Kako je narod osiromašio, više se nema toliko para kao ranije kod književnika, pisaca, slikara, srednje klase pa i novinara tako da su na scenu došli novopečeni skorojevići. Oni, ne mogavši kod svojih kuća od žena ili drugih razloga da pokažu svoju bahatost, oni to često čine u kafanama.

Uzmimo centralnu nišku zonu. U njoj je nekada postojala kafana „Union“(često svratište Šabana Barjamovića) ili „Stara kasina“(na uglu Obrenovićeve i Svetozara Markovića), „Partizanka“( na mestu današnjeg kafića „Bombaj“) koje su nekada bile reprezent tog niškog kafanskog duha. Te kafane nisu zarađivale milione, ali je čovek mogao da se oseća domaće, da sedne s prijateljima, da ne smeta dugima i slično. U međuvremenu su u centru grada neke kafane ostale, a neke nove su nikle. I zbog veličina kafana koje ne mogu da prime mnogo gostiju, uvedena je ta famozna rečenica „Jeste li za večeru? To je rečenica od koje se ježim! Pošto te konobar oceni kao nekog ko neće da večera, samo je prospe… I što u prevodu znači „Čuvam sto za njih šestoro koji će da jedu,piju, plate i idu si. Vas trojica niste dovoljno reprezenti i ne želim da vas pojim pivom dok ne zatražite pomfrit sa rendanim sirom“.

kafana
foto: gradjanin.rs – slobodna ilustracija

Šta su time postigli vlasnici kafana?

Postigli su da se bogatiji primerci ljudskog roda vipše poštuju isključivo zbog para. Oni koji su taj niški kafanski duh gajili ne mogu sada da sednu na piće, više što će neko za večeru. Ali, u ovom ekonomskom i privrednom brlogu smo dobili da ti isti zbog para dobiju svoj sto u kafani, ali onda neumorno vređaju konobara, kao lascivno dobacuju damama od preko puta i mnogo toga se završi rečenicom, „lele, brate napravili smo ludnicu“.

„Pobratime ovde je ludnica“

Onda se događa da devojke uz večeru piju votku i vino istovremeno, da se od muzike naručuje pesma, a da se ne brkne u džep (jer muzika je tu da zadovolji sve tvoje hirove). Kada počne omiljena mu pesma, vade se telefoni i zove pobratim da čuje preko telefona „ludnicu“, ima još mnogo toga što su neki novi mentaliteti uvezli u Niš i to sada ni našta ne liči.

I šta će deca od 18 godina u „mojoj“ kafani u kojoj tačno znam gde su rupe na nadstoljnacima. I još me tako ponekada pogledaju, kao pitaju se „šta li će ovaj matorac ovde“. Nije mi jasno. Do 20 godine mislim da nisam popio pola gajbe piva, narodnjaci su bili najodvratnija stvar koju čovek može da sluša, a danas ti isti narodnjaci postaše evergrin. Pila se koka kola, ali od 05l, a ne ova „zgažena“. Odlazili smo na Pravni, u Piramidu, Dugu, Imidž, Mali fudbal, Karamelu, Maderu, Mure(gde je danas Dušanov bazar)… Kafana nam nije pala ni u snu na pamet. Tek kasnije malo pred „Saloon“ smo znali da drmnemo neko piće u Skadarliji koja i danas postoji, a kraj je bio u sadašnjem Biseru, tadašnjem mlečnom restoranu u kome uveče niko nije pio mleko, a sedelo se na velikim klupama tako da su se dva društva baš tu upoznavala.

Noviteti dolaze s mlađim generacijama

Onda dolazi 2000. godina kada iz kafića počinje da grmi narodna muzika – uh, šta sad?

Jedan konobar niški mi priča da je dečko nedavno popio 18 bambusa(vino i koka kola). Klinac normalno pao u nesvest, onda Hitna pomoć, frka među drugarima… Došla sutra majka dečkova da proveri „šta su mu stavili u piće“. Nije verovala da je sinčić hteo što pre da se obeznani… Loš mu život.

I vlasnike kafana bi na jedan način trebalo razumeti. Sve slabije rade, pa su im parajlije milije. To što nemaju kafansku kulturu pa u kavanu ulaze s cigaretom na usnama, koga briga…

Pojavila se tu još jedna stvar, ali samo u pojedinim kafanama. To je da po dvojica muškaraca odlaze u toalet. U prvom trenutku sam mislio da su u ppitanju nastrane ideje, ali ne. Moja naivnost nema kraja. Odlaze zajedno „da povuku crtu“ da ih gosti ne vide. Ili zašto četvorica mladića traže samo desertne tanjire. Prazne. Pa da ih okrenu naopako i takođe „ubele“ nos. I to jeste ružan prizor, ali kada imaju za taj otrov imaju i za brdo hrane, čašćavanje, ali i maltretiranje muzike, konobara, vlasnika… Sve zarad golog opstanka.

Pijanci – nekad i sad

Neko moje društvo pregazilo četrdesetu pa ponekada nam konobari Maksa, Dača, Igor, Jony, Miloš, Đura, Deki i drugi nađu u Biseru u centru neko astalče – dečije, a da, zamislite, ne mora da večeramo! kao po pravilu, tada baš večeramo. Tako poćutimo (nekada smo to zvali terapija) ko neki penzioneri, preskočimo besciljne razgovore i odmah se posvađamo. Tema nije bitna, samo da ispunimo staru formu.

Moje odrastanje vezano je za kafanu. Tačnije, u kafani sam porastao. I zato iz dna duše ne podnosim pijance koji svojom bahatošću smetaju drugim stolovima, svoju skorojevštinu nameću drugima kao pravilo. Gnušam se pijanaca jer se sećam kako sam ih izbacivao iz baba Tanine kafane s 12-13 godina. Mada su onda pijanci bili mnogo kulturniji i posle nekoliko dana meni klincu se izvinjavali.

Kad’ se nešto prisetim na ovu temu ima još mmnogo toga da se kaže i seti na Bolero, stepenice na Narodnom pozorištu i bife u istoj kulturnoj instituciji, ima mnogo toga. Ima, ima, gde poreski i drugi inspektori slave deci džabe rođendane, koje stranke svojataju kao svoje kafane, ko je bogat, a znam da ima ogromnu recku. Ko od političara jede besplatno i u kojoj imaju hrpu neplaćenih računa… Ima, ali to je neka druga tema i dosta je za sada.

Danas, nema nekog kafanaskog šmeka, ali sve je otišlo do đavola, pa i taj niški kafanski duh. Ili bolje rečeno sakrio se negde i čeka neko bolje, normalnije vreme. Kao, uostalom i svi mi.

 

 

 

25 Comments

  1. Tacno tako. Ali mislim da i dalje ima kafanica , manjih , ali pristojnijih gde covek moze da se opusti… Ma da, ja ne idem po kafanama…

  2. udješ u kafanu a ono na astali RESERVE! pita kelner el imate razervaciju? pa nisam pošo na ultrazvuk ili skener pa da rezervisujem i sto u kafanu!!!

  3. Bata Mare, svaka ti je na mestu, kao u Njegosa… Rado se secam divnih veceri u Biseru sa tobom, Stamenim, Nickom i jos nekim tvojim kolegama koji nisu sa nama ali i konobarima koji posle fajronta sednu sa nama da popricamo malo pred odlazak… Sale, Maksa, Igor, i da ne nabrajam… Secam se da i ako padne casa, bilo slucajno ili namerno, muzike vise nema te veceri… Jbg, nema vise tog Bisera…

  4. Deci nije mesto u kafani…kafana je njihov zivot? Pazi molim te, ne znaju sebi sendvic da naprave do 20 i neke, a ovamo padaju u trans uz urlike kafanskih …tih. A sto se tice niskih kafana za `na dalje` …zna se ko je iz Nisa ko nije, ciji je deda sesir nosio, a baka rukavice i tako ce i ostati. Ne moze tu para da promeni mnogo, tacnije, nista. Mogu da dodju, poruce, zavrse, ostave pare i odu. Teatar apsurda i smeha je uvek otvoren…tu su da se smejemo.

  5. Bravo za tekst.Bio sam Kelner davno u kafanu kod gazda Srbu Pase i sve tada bilo drugacije.Neznam kako da vam prenesem to meraklijsko druzenje tada poznatih nislija.Kafana za postovanje i tada vam nisu trebale novine da nesto saznate jer se tamo sve znalo i o politici i sportu i o svaleraciji i ko kome duguje,ciji golubovi najvise u vazduhu provedu itd.

  6. Niski kafanski duh ima jake, stare korene usadjene duboko u istoriji mog rodnog grada. A definise se jednom recju:“Merak!“ Taj pojam nema konkretnog prevoda ni na jednom svetskom jeziku! Stare nislije znaju genetski sta u prevodu oznacava i koje osecanje budi! Lep opis si, Marko dao, ono kada Nislija sedi u kafani i polako narucuje jedno po jedno pice i vodi lagane besciljne razgovore u drustvu prijatelja. Potpuno bezbrizno, opustajuce i bez ustezanja koliko ce potrositi na tu sedeljku!
    Kafane su kao i ljudi: nastanu, zive, nestanu… Ostanu samo price o njima, vrlo cesto nevesele. Mnogo je poznatih niskih kafana nestalo.
    Nis je izmenio svoju fizionomiju, postao drugi grad. Sve upornije su se nametali novi obicaji i sve vise preovladavaju novi oblici doseljenika, potiskujuci stare nepovratno. Nazalost, duh novog vremena pobedonosno udara svoj pecat na nezaustavljivi proces preobrazavanja. Promene su svestrane. Menja se ne samo ono sto se vidi golim okom kuce, ulice, zanatstvo, trgovina, zabave i naravi ljudi. Pristigli su novi narastaji, slobodnijeg duha i sireg mentaliteta.
    Bahatost, primitivizam i posrnuce omladine, ohrabrene poremecenim odnosima sa roditeljima i okolinom. Sve to vrlo iritantno i zabrinjavajuce deluje na generaciju o kojoj pises, a tu spadam i ja!
    Osetna je praznina. Nis vise ne privlaci svojim orijentalnim bojama. Nema vise njegovog duhovnog, istorijskog i materijalnog prisustva u njemu. Bez starog, nema ni novog Nisa!
    Vrlo lepa prica o jednom periodu mog odrastanja. Bas me je ganula i podsetila na to vreme puno bezbriznosti, srecnih i nesrecnih ljubavi i druzenju po kaficima i diskotekama! Nekako je to tada islo potpuno drugacijim tokom! Delili smo vise, pomagali se i sto je vazno, ta prijateljstva i dan danas traju! Osecam nostalgiju! Hvala Marko!

  7. A, be…novinare , shto zaboravi „Zlatibor“ kafanu , „Trebich“ kafanu, „Shumadija“ kafanu, „Chalabrchak“ kafanu, „Carigrad“ kafanu… a „Sloga“kafanu /preko puta EDB/ i josh toliko tih…A „Naisus“ pred „Nishauto“ , a ?
    Znam ne mozhesh da se setish i opredelish…a PIJANCI…oni su bili GOSPODA prema ovi sadashnji Meraklijski nastrojeni mladi ljudi !
    Ne pishem sa namerom da nekog omalovazhim, ali to je bilo vreme koje nema da se vrne, na moju zhal za mlados’. Lament nad „nash“ Nish , koji nije vishe nash-s’g je NJIN. I neka im ga , s’g je njin…sa sve Cecu, Draganu, Shemsu,“Juzhni vetar“,Sinana…Mi smo imali Tomu Zdravkovica /ili je on imao nas/, Chokaliju, Robija, Shabana, Cocija s’ tri prsta…mnogo smo gi imali ili su oni nas imali!!!!???? A Nesha „Galija“ i njegov bata , pa Gale „Kerber“, zaboravi da na prvo mesto turim Pericu Stojanchica…“Pusto tursko“!
    Nish je bil VELEGRAD, ch’k i za BGDnaH2O, je..bo ga ti !
    Izvinjavam se na SVI kulturni iz NISH a i na nekulturni ,kao shto sam i ja !
    Beshe ni …al’ dodjoshe NOVI, nashinci i odvedoshe ni u bolju i lepshu BUDUCNOST a ja podjo s’ nji /1996.god. u sred zimu i naj…eba ga, kao i sve mlade i stare Nishlije!
    Koj prochita, mozh’ me napsuje, mozh’ mi ALALI …

    1. Пиши ћирилицом, шта стављаш ова непостојећа слова.

  8. Nisam rođen u Niš, ali volim Niš. Nažalost gledam kako se od 2000 te na ovamo pretvara u jedan drugi grad. Za početak imamo hotel „Grand“ a za deset, dvadeset godina…Svaka ti je na mestu Marko!

  9. Svaka cast na tekstu….Samo mi je jako zao sto si napisao tako lep tekst,a pun je tuge,nostalgije i opisa da Nis sve vice propada,tuzno je sto je tako….Pitam se dokle ce tako biti.Da li ce se svest mladih i bahatih kvazi bogatasa promeniti….da nauce kako se u kafani ponasa….ne znam….Iz tog razloga vrlo malo svracam u nase lepe niske kafane…..steta….ali je tako….Veliki pozdrav….p.s.Mozda se ipak nesto promeni….mozda se u ljude vrati pravi merak,ko zna ?

    1. Tesko… Doslo je takvo vreme da samo bogati mogu da zive, moze samo gore da bude…

  10. NIŠKI DUH UNIŠTAVAJU DOĐOŠI. DODATNO SAKAĆENJE ČINI RIJALITI KULTURA, ALI NAJKRAĆE REČENO: „NISU OVO ONI SRBI OD PRE 30 GOD“. PROTOKOM VREMENA KVALITET PRAVOG SRBINA RAPIDNO OPADA !

  11. Potpisujem svaku recenicu. Mojih par dolazaka godisnje u rodni grad mi upravo presednu zbog mamine i tatine dece koji padaju u sevdah na stihove pesme koja „gadja“ samo one sa nekakvim zivotnim iskustvom (sto ga oni svakako nemaju sa 18 godina ali imaju iskustvo da vuku „belo“ u WC-u. Sa suprugom u drustvu i sa nepune 32 godine, vracaju me sa vrata i traze reyervaciju. Ma.. nije ni bitno.. kapiram da su bitne samo pare i nista vise. I ti konobari moraju da zive od necega. P.S. poseban pozdrav za baba Martu i konobara Igora iz Bisera! 🙂 Ziveli!

  12. Znate kako, uvek je bilo onih koji prave lom, razlika je u tome sto je ranije neko imao muda da im kaze da preteruju i reaguje u duhu vremena.

    Zar ne vidite da ste ranije imali hrabrosti da isterate pijance iz kafane, a danas samo pricate o tome kako nove generacije nemaju taj stari duh, i ne mogu da ga imaju jer ste se Vi promenili, ne reagujete kao nekad.

    Niste ni postali onaj pijanac kojeg ste Vi izbacili i taj isti pijanac sutra znao da kaze izvini.

    Vi sada imate ulogu kojoj se ne svidja ono sto vidi, javno postavlja pitanje, ali ne reaguje kao nekada u slicnim situacijama.

    Duha vise nema jer nema aktera za ulogu.

    U istoj situaciji je vecina drustva oko svega i svacega.

    Sada, da li je dobar ovaj nacin zivljenja koji ogovaramo, to je diskutabilno.
    Ja bih rekao da je drustvo bogatije nego ranije, ima vise kafana, restorana, ukusnih jela, pica i droga. Dakle drustvo je napredovalo u materijalnom smislu.

    Da li je bolje duhovno? Takodje diskutabilno pitanje, deluje kao da nije, deluje kao katastrofa, ali mozda je to obmana koju ima svaka stara generacija u odnosu na mladu.

    Primecujem da su starije generacije imale otvoreniji pristup u komunikaciji, razumevanju i saosecanje, znaju da zivot ume da bude dosta tezak i valjda iz toga proizilazi postovanje drugih ljudi i svega oko sebe.

    Mogu da zakljucim da materijalno bogatstvo ne znaci razumevanje i saosecanje za druge ljude.

    Mozda bi trebalo otezati zivot mladim ljudima da bi imali vise postovanja.

    1. Svaka Vam je rec na mestu. Trebalo bi otezati mladima zivot, uskratiti im instant zadovoljstva i staviti nesto odgovornosti na ramenima. Ako ni zbog cega drugog ono zbog stabilnijeg hoda.

  13. slazem se, ali i dalje ima dobrih kafana kao npr Niska Koliba, Stari Ambar itd. a pored toga, da se POSEREM na to „vase“ vreme, jer tad je bilo sve bolje jel da? sutra malo, smarate sa tim „vasim“ vremenom.

    1. Аха,значи,препознао си се у причи о сировинама,о момцима и девојкама који би у квизу „Слагалица“ освојили читавих десет поена,али зато су истетовирани свуда по телу и праве „лудницу“ од кафане,слушајући песме са небулозним текстовима које певају моралне громаде,разне африке,ајфонке,стоје….
      По чему су ове твоје кафане (навео си две) боље од оних које је навео аутор текста а на које се ти по…..ш ,како си се лепо и културно изразио ???

    2. „Kulturo eve me!“ Bolje bi bilo, slinavče jedan, da se vratiš u osnovnu školu pa da malo proučiš kako se koristi veliko slovo i znaci interpunkcije. Razumeš se ti u sve kao Marica u…

Оставите одговор на Lule Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *