Kude je taj Radnički?

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Dejan Stojiljković

dexa33Sedimo komšija Pera i ja ispred dragstora, divan zimski dan, nebo plavo, sunce greje… Da iskoristim rečenicu koju priučeni lokalni novinari i TV-voditelji imaju u svom arsenalu fraza i opštih mesta:

„Neuobičajeno toplo vreme za ovo doba godine.“

Vremena su uvek neuobičajena, neko bi rekao i šugava, ali važno je da se guzica ne mrzne i da je pivo zidarsko, tj. u dozi od pola litra. Pričamo tako, komšija Pera i ja, o čemu ćemo ako ne o politici i sportu? To mu je nekako neodeljivo jedno od drugog kada su Srbi u pitanju.

Moj uvaženi kolega Aca Blagojević Blaško, poznatiji i po nadimku „smrt za kladionice“ je svojevremeno u jednom tekstu davnih devedesetih napisao sledeće:

„Svaki Srbin misli da zna bolje da sastavi vladu o premijera i reprezentaciju od selektora“.

Više od deset godina od nastanka ove mudre misli, njoj nema šta da se doda, jedino možda to da su naši premijeri i selektori u više navrata potvrdili njenu istinitost.

I taman negde kod šestog ili sedmog piva… Ne sećam se… Stiže vest kako su dodeljene nagrade grada Niša, takozvane „11. januarske“ koju su tamo negde devedesetih, kad se bivšim niškim komunistima baš mnogo omrznuo komunizam, zamenile famozne Oktobarske nagrade.

Neko se setio da nema više smisla da nagrada nosi ime mrskog meseca kada su Ruje potpomognuti 6. Bugarskom pešadijskom divizijom oslobodile Niš. Adekvatnije je, jelte, da nagrada nosi ime po januaru, mesecu kada je Kralj Milan Obrenović oslobodio naš grad. Ono jeste, partizanima ide u prilog da su i oni ušli u Niš tog oktobra 1944. sa sve Kočom Popovićem na belom konju, ali ceo utisak kvari činjenica da su to učinili tek kada su Ruje proterale Švabe sve do Malog mokrog luga.

Nagrada-Branko-Miljkovic-43-putMada, budimo iskreni, ta Oktobarska nagrada ionako nije ništa valjala.

Da jeste, zaslužio bi je, recimo, Branko Miljković.

Ne bi morao da ide u Beograd da mu oni daju svoju.

Ako ćemo pravo… Možda bi mu ovi naši i dali danas „11. januarsku“ ali ne ispunjava propozicije jer je pokojni već više od pola veka. Ta činjenica ga sprečava ne samo da doprinosi promociji Niša već i da postane politički podoban tako što će se učlaniti u neku od partija na vlasti.

dobitnici januarskaRazumete šta hoću da kažem? Ne? Nema veze.

Ono što je naročito obradovalo komšiju i mene tog vedrog zimskog dana jeste da je jedan od laureata famozne nagrade ove godine postao i naš voljeni FK Radnički, pa u to ime pade još jedna tura.

Međutim, moj komšija, pravi Srbin, rođeni Nišlija, dakle mudriji od premijera i opravniji od selektora, postavi pronicljivo pitanje:

 

„Ček, bre, sinko… Zar oni nisu već Radničkom dodelili tu nagradu?“

„Ispada da nisu.“

„A od kad se dodeljuje ta nagrada?“

„Pa tamo od sredine devedesetih…“, rekoh ja. „Mislim bar jedno sedamnaest ili osamnaest godina.“

„I oni se tek sad setiše da daju nagradu Radničkom?“

Fakat. Ima komšija pravo. Ali postavlja nezgodna pitanja. Meni malo neprijatno, poče da se osvrćem, vidim, penzioner što čeka crni lebac načuljio uši, a prodavačica telefonira nekom…

„Ma važno je da su dobili.“, kažem ja.

„Ono jeste…“, slaže se on. „Pun ovaj grad fudbalskih klubova što su igrali polufinale kupa UEFA, a ima sigurno i uspešnijih. Prvo je nagrada morala da ode u ruke Juventusu, Arsenalu, Sampdoriji… Moralo malo da se sačeka da Radnički dođe na red.“

„A možda su čekali da ponovo uđemo u prvu ligu?“

„Ili je možda su ovi iz komisije za dodelu čekali da Radnički postigne kritičnu masu igrača koji imaju brkove, pa se onda smilovali?“

„Može biti i to.“, složim se ja, pa se malo odmaknem od izloga gde je prodavačica priljubila uvo na staklo.

„A čekaj…“, nešto se kao priseća komšija, a penzioner što čeka crni lebac kao zapertlava pertlu pored ulaza u dragstor. „Ko su bili prvi dobitnici te nagrade kada se dodeljivala tamo devedesetih?“

Marko Smiljkovic 2014-01-20 08-11-18„Pravo da ti kažem, ne znam, ali čini mi se da su tu bili i neki ljudi iz tadašnjeg gradskog rukovodstva.“

„Aha… Logično. A jesu li među nagrađenima i oni koji danas sede u komisiji koja odlučuje ko će dobiti nagradu?“

„Jesu.“, kažem ja. „Pa ko će bolje zna kome dodeliti nagradu „11. januar “ od onih koji ju je već dobili? Oni su prve nagrade dodelili sebi, čisto radi testiranja. Da vide kako će da im stoji. Pa kad su videli da im dobro leži, kako na televiziji, tako i na vitrini, onda su rešili da je daju i drugima.“

„Vidiš kako naši lokalni političari dalekovido razmišljaju. Alal im vera…“

„I ja to kažem… Stvarno nije imalo smisla da se Radničkom dodeli nagrada odmah pošto je ustanovljena. Bolje kad sve to malo odleži…“

„Osamnaest godina?“

„A šta je to spram večnosti?“

„Mnogo je, bre, sinko!“

„Nemoj tako, komšo… Ovo u stvari govori u prilog efikasnosti naše gradske administracije.“

„Ekifasnosti?“

„Pa, da… To je sve bio jedan dug i mukotrpan proces, jedna misija u kojoj je izgarao cvet našeg gradskog činovništva… Namučili se, bre, ljudi, komšo.“

„Možda si u pravu…“

Sleže komša ramenima, a je već zamišljam činovnike kako trkeljišu po kartonskim kutijama i prašnjavim registrima, sa očajnim vapajem koji im ne silazi sa usana, besni što ih jedna takva trivijalnost kao što je dodeljivanje nagrade nekom tamo fudbalskom klubu sprečava u ispijanju šesnaeste po redu jutarnje kafe.

 

KRATKI IGROKAZ: Pronalaženje Radničkog u ostavi gradske skupštine

real iz nisa
FOTO; facebook.com, fb grupa Real sa Nišave cover

Činovnik 1 (očajno): „KUDE JE TAJ RADNIČKI?!“
Činovnik 2 (razložno): „Zar im ne dadosmo nagradu… ono… devedesetosme?“
Činovnik 1: „Ma jok, tad smo nominovali Slobu za Nobela.“
Činovnik 2: „A Devedesetšeste?“
Činovnik 1: „Tad smo bili zauzeti mnogo, sećaš se… Teglili smo one džakove sa glasačkim listićima u podrum tvoje vikendice na Apelovcu. Teška fizikalija…“
Činovnik 2: „Mogli smo, bre, i Radnički da nominujemo za Nobela pa nek onda oni Šveđani gore trljaju glavu sa njima.“
Činovnik 1: „Džabe, kolega… Još ne dodeljuju Nobelovu nagradu za fudbal.“

Činovnik 2 (oduševljeno): „Ah, evo! FK Radnički Niš, osnovan 1923… Predlog za dodelu nagrade, obrazloženje, rezime, istorijat, bla-bla, truć-truć… Hamburger, Inter, Piksi, Panajotović, čudna mi čuda… Da vidim datum… 13. oktobar 1997. Pa, dobro, ne kasnimo mnogo. Malo izeli miši ovu papirologiju i fale poslednjih trideset strana, ali nema veze, to ionako niko ne čita.“
Činovnik 2: „Eto, rešen problem!“
Činovnik 1: „Kolega, taman sam mislio da će nam se ‘oladi čorbica u „Biser“, poče’ se nerviram, ovako izjutra, a nije prošla još ni trećina radnog vremena…“
Činovnik 2: „Imaju mikrotalasnu u kafanu pa zagrevaju očas posla.“
Činovnik 1: „Jeste, ali znaš da teleća čorbica nije ista kad se podgreje. Nekako posle ima bljutav ukus.“
Serbian_SarmaČinovnik 2: „Nije, nije… U pravu si. A i sarma kad se ohladi više nije tako ukusna.“
Činovnik 1: „Jedeš sarmu za doručak?“
Činovnik 2: „Samo sredom i petkom. Tad se posti.“
Činovnik 1: „Dobro… Daj taj Radnički da ga ubacimo u dokumentaciju koja ide komisiji za dodelu nagrade.“
Činovnik 2: „Koji Radnički?“

I tako je zahvaljujući ažurnosti i trudu gradskih činovnika FK Radnički konačno dobio nagradu „11. januar“, a za Nobela će sačekamo… Prvo da vidimo šta će Nobelov komitet da odluči za kandidaturu poslatu iz Niša još pre dosta godinica vezanu za izvesnog diktatora i njegov doprinos miru na Balkanu.

Nešto kasne sa odgovorom.

radnickigrb02To je verovatno zato što ti tamo Šveđani nisu toliko ažurni kao činovnici niške gradske uprave. Mogli bi da im odavde iz Niša pošaljemo nekog našeg iskusnog kadra i rođenog administrativca, da malo ubrza stav.

Udarismo u to ime komša i ja još po jedno, pa onda kud koji, niz prljave gradske ulice i ganc-nove kružne tokove, svako na svoju stranu, srećni što je bar jedna stvar u ovom gradu postavljena na svoje mesto.

 

[PROČITAJTE PRETHODNE TEKSTOVE DEJANA STOJILJKOVIĆA na gradjanin.rs]

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *