Nebojša Ozimić: „Ruke u vis“ male Sirijke nije moj svet!

nebojsa ozimic
Nebojša Ozimić

Došavši na ovaj svet, dobili smo ga u zalog. Da ga čuvamo onako kako su ga za nas čuvali, da ga ulepšamo za naslednike, kako su se trudili naši preci da ga za nas ulepšaju.“ Džaba dobiste, džaba i dajte“ kaže se u jednom stihu molitve ali on je nekako prošišao pored uha moje generacije. Kako smo starili, tako smo želeli da unovčimo tuđe živote. Ne sećam se da je ova planeta isterala jednu kalendarsku godinu a da se u nekom kraju nije ratovalo i ubijalo, najčešće za račun nekog trećeg ko mirno sedi zavaljen u dalekoj fotelji. Nekako smo se svi najednom počeli da bavimo vojno-političkom analizom. Ako nismo nagađali šta će sa nama biti, znali smo sigurno šta će zadesiti druge.

mala SirijkaA onda nas je jedna fotografija otreznila.
Nekoliko dana plačemo kada vidimo fotos male Sirijke koja je pred uperenim fotoaparatom podigla ruke u vis. Ništa nije tako tako poražavajuće kao ova fotografija i ništa nam jasnije ne govori šta smo od sebe napravili jureći za novcem, slavom; šta je od nas napravila želja za moć. Devojčica nas gleda, za svaki slučaj, dignutim rukama u vazduh.

“Čovek je čoveku vuk“ rekoše stari Latini. Zar baš uvek moraju da budu u pravu?

3 Comments

  1. Ozimiću, ništa lepše od lamentiranja iz udobnosti fotelje.
    Iz te pozicije, se nekako najbolje vidi ko je kriv, ko je posrnuo, ko je nepopravljiv.
    Pokaži nam svojimm ličnim primerom, kako se to ne juri za novcem. Zbog čega si ti izavrao da( uz malu pomoć prijatelja) radiš u muzeju, a ne da obrađuješ zemlju i živiš od toga, u nekoj nedođiji.
    Malo ko se može baciti kamenom na grešnike, a ti, uljuljkan predvidljivošću zanimanja i perspektive – to, ne propuštaš.
    Uživaj i dozvoli još nekom da nešto objavi.
    Možda nam bude i zanimljivo šta hoće da kaže.

    1. Više puta sam pročitao ovaj komentar i apsolutno mi je nejasno šta je pisac želeo da kaže. Na koga se ja kamenom bacam? Ko je ovde nekakav grešnik?! Smisli i lepo napiši to što si hteo da kažeš, Nenade. A ako ti se moji tekstovi ne sviđajuvna – nemoj da ih čitaš. Možda onda primetiš da ja nikome ne držim olovku…

Оставите одговор на Djogo Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *