Nepravde i problemi sve brojniji, a naroda na protestima u Nišu sve manje

Iako su problemi u Nišu i na jugostoku Srbije nagomilavaju, čini se veći nego na severu ili zapadu zemlje, broj ljudi na protestima „Niš bez straha – „1 od 5 miliona“, opada. Od nekoliko hiljada građana koji su se okupljali na prvim protestima u petak na Trgu kralja Milana, sada se ta cifra svela na par stotina, a što se može videti i na snimku od 15. marta kada je za govornicom bio pevač Vlado Georgiev.

Nesumnjivo da je jedan broj građana u međuvremnu odustao da dolazi na proteste. Poslednja tri ili četiri puta se mogao videti isti broj osoba i to jednih istih. Pevač Vlado Georgiev kao govornik „doveo“ je jedan broj građana, ali i taj broj ne prelazi nekih dvesta i kusur duša.

Na trgu je bio i Dragan Đilas i glumac Branislav Lečić koji je nesumnjivo od početka protesta do danas održao najstrastveniji govor pun činjeničnih istina, ali opet je na trgu nije bilo dovoljno ljudi, a u odnosu na broj Nišlija i lepezu nepravdi u gradu.

Za razliku od Niša i jugoistoka Srbije, u Beogradu i pored raznih razmirica organizatora, ne jenjava broj ljudi, a što se jasno vidi u prilozima nekih medija.

U razgovoru sa nekoliko relevantnih ljudi saznajemo se razlog manjem broju ljudi svodi na to da Nišlije ne vide više smisao u šetnjama, da postoje razni strahovi i nejasno definisana forma protesta. Neki od njih kažu da su ranije izlazili na proteste zbog glumaca Nikole Koja i Branislava Trifunovića kojima su verovali, ali da je suituacija danas potpuno drugačija.

Srđan Nonić, šef odborničke grupe „Niška inicijativa“ u Skupštini grada Niša kaže da podržava proteste zbog bahate vlasti i da sam primećuje da ljudi ima maanje nego na početku.

  • Ima nekoliko faktora koji možda utiču na smanjen broj ljudi, uprkos svim problemima koji su „pritisli“ Niš. Možda ljudi ne vide da organizatori zaista mogu da ispune njihova očekivanja. Problem su i brojni zahtevi koji direktno ne rešavaju neki konkretan problem. U tom redu ima zahteva koji se tiču smene Zorane Mihajlović koju postavlja Vlada. Možda ima manje naroda i zbog toga što neće Nišlija da bude ispostava neke beogradske stranke. Ima tu malo i do toga da su okupljanja na trgu malo nekreativna – kaže Nonić.

Jedan od lidera tromesečnih demonstracija 1996/7. godine protiv režima Slobodana Miloševića kada su ukradeni glasovi građana, Miodrag Stanković Uča danas je prisutan na svakom protestu protiv aktuelnog režima. Nekada je na svakoj slici kolone iz Niša on bio na čelu. Danas je „u pozadini“ i komentariše kako je to bilo nekad, a kako je sada.

  • Pre svega bi trebalo da se definišu protesti. Prvo je rečeno da su građanski, a onda su pozvani političari koji se sada ne pojavljuju kao govornici. U narodu vidim ogromno nezadovoljstvo i to se videlo na prvim protestima. Kada traje pokušaj da se obori neki režim, to su svakako politički protesti, dok građanski mogu biti zbog toga što nema vode, struje i slično. Nakon tih prvih protesta narod nije znao da li svojim izlaskom podržava Savez za Srbiju, omladinu koja staje iza organizacije ili Demokratsku stranku. Narod je ovde navikao da u svemu ima „mutne vode“ pa misli i da se ovde nešto prikriva. Drugo, zahtevi su toliko široki da svako ko je prisutan vidi da su nerealni jer ih ima na desetine. Mi pre dvadeset i više godina smo pravili tematske proteste, uključivali studente, crkvu, morao je neko od govornika da bude iz neke oblasti društva. Tada je bilo nezadovoljstva, ali mislim ne ovakvog kao sada – priča Stanković.

On podvlači da ovi protesti neće stati zbog manjka ljudi, ali mora se ići na neku radikalniju varijantu.

  • Ne kažem da protesti budu rušilački. Ne, bože sačuvaj, samo nam još to fali. Ali da ljudi koji dolaze na proteste ne pomisle da su besmisleni. Sada ljudi dolaze, prošetaju i toliko. Mnogi baš zbog toga ne žele da dođu jer znaju da je ovaj režim spreman na sve i da se miroljubivim putem neće ništa promeniti. Sada se spominje veliki protest u Beogradu 13. aprila, ali i to je opet nejasno kako će se izvesti. Lično ja i moji prijatelji podržavamo ovu omladinu u Nišu. Sada plaćaju malo danak neiskustvu, ali polako – zaključuje Stanković.

Proteste u Nišu organizuje Pokret mladih „Za Niš bez straha“ koji u izjavi za „Beogradski glas“ glas prvi put kažu da mora doći do neke vrste radikalizacije protesta u Nišu.

  • Radili smo i radimo ono što možemo. Treći mesec već organizujemo proteste u Nisu, vlast ćuti na naše zahteve i divimo se hrabrosti svih građana koji su svakog petka sa nama. Pišu nam mnogi koji zbog straha za radno mesto i drugih vrsta pritiska ne mogu da dođu. Broj ljudi na protestu nije najvažnije merilo, već ponašanje ljudi na vlasti koje plaćaju građani Srbije a čija je nesposobnost, neznanje, pljačke i bahatost proteste izazvala. Ponašaju se kao da nas nema i ulaze iz greške u grešku. Stoti grad ustaje u Srbiji, a vlast se ponaša kao da živi u paralelnoj stvarnosti. Ni mediji se ne obraćaju previše predstavnicima vlasti sa pitanjem sta ce učiniti povodom opravdanih zahteva građana. Oročavanje zahteva i radikalizacija protesta je sve česci zahtev svih koji na proteste dolaze iz nedelje u nedelju. Ne zelimo da delimo građane na one koji protese podrzavaju i one druge. Ovo je zajednička muka svih koji nisu u vlasti ili nisu od vlasti ucenjeni ili korumpirani. Oročavanje zahteva i radikalizacija protesta su odgovor na Vaše pitanje – saopštili su predstavnici ove organizacije.

Važna stavka u organizaciji protesta u Nišu je i uključivanje političara u proteste. Iako su ih pozvali iz Pokreta mladih, oni se ne pojavljuju kao govornici. Oko spomenika se mogu videti predstavnici svih opozicionih stranaka, ali se izgleda boje zvižduka iz publike jer su mnogi već bili na vlasti i toliko su dobro radili da su Srpskoj naprednoj stranci prepustili vlast.

Smetaju nam baklje

Dejan Lazić i Milena Jakovljević su jedni od učesnika protesta koji su na trgu svakog petka.

Mi smo bili društvo od sedam, osam osoba. Ostali su samo nas dvoje i ponekada dođe moj muž. Nekima iz našeg društva su zasmetale baklje koje se pale maltene na svakom protestu. Pa mi nismo navijači, ovde se okuplja normalan, kulturan svet koji je došao da iskaže svoj stav prema nepravdama. Spremni smo i na kordone, i na policiju, ali ne zbog dve ili tri baklje koje će neki klinac da upali. I pored mladih koji se zaista trude da ovo organizuju, malo je studenata – primećuje Jakovljevićeva.

M.S.

3 Comments

  1. Trudim se i „ne razumem“ niti ove što protestuju /mada imaju razlog , to razumem/ a ni ove što protestuju protiv protesta /oni imaju još veći razlog i to razumem/ a ne razumem ni one , koji su se „učaurili“ i nisu ni tamo- ni ‘amo /predpostavljam da su zadovoljni „svojim“ životima , koje im drugi kuju u …nebesa i to ne razumem/ !
    Narod …je postao misaona imenica jer Srbi i ostali sunarodnici – nikad nisu bili takvi : melanholični , bez nade, zamišljeni , nenasmejani , izgubljeni /u vremenu i prostoru/,neduhoviti,naklonjeni mržnji prema „bližnjemu svom“ – mrzoljubivi, skoncentrisani ka nepoštovanju tudje ličnosti i mišljenja, netolerantni,nedomaćinski nastrojeni i što je najgore – nepismeni /u ovom vremenu , vremenu interneta i gazeta tj. novina , koje unazadjuju narod/, pored „Happy“, „Pink“-a, „KCNA“-a i javnog serviZa „RTS“-a, što i nije čudno kada gase škole , koje postoje 150-200. godina -unazad ! Nekada su se ljudi pomagali ukoliko im neko nije ubio najbližeg njihovog a danas… ma, najviše volim kada kupim čoveka i njegovu „personality“ – za sitnu lovu . A to je naša /vaša, njihova/ vlast uvidela i tako i radi i uspeva im ! Svaka im čast , sigurno su „pročitali“ Arčibalda Rajsa – koji je nas /vas/ Srbe „pročitao“ 20-ih godina , prošlog veka i ostavio nam u AMANET …
    pročitajte /ako ste pismeni/, šta je rekao , dosta mi je „podučavanja“, edukacije , „naobrazbe“ i kontinuirane naučne edukacije! A. Rajsu nije uspelo a neće ni meni !

Оставите одговор на SAŠA Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *