Otvoreno pismo – doktorirala u Francuskoj, ali „nije član“ pa nema posla u Nišu

Ivana-Miljkovic
piše: doktor opšte lingvistike Ivana Miljković

Rođena sam u Nišu. Odrasla sam u Nišu. Školovala sam se u Nišu. Grad Niš sam napustila dva puta: prvi put da bih u Beogradu studirala francuski jezik i drugi put da bih u na Filološkom fakultetu u Eksu, Francuzima predavala naš jezik. Tom prilikom upoznala sam eminentne stručnjake iz oblasti lingvistike. Jedan od njih me je prihvatio za doktoranta, te sam i doktorirala opštu lingvistiku. I ponovo se vratila u svoj Niš.

Filozofski fakultet u Nišu otvorio je grupu za francuski jezik. Mislila sam da ću konačno u svom gradu raditi ono sto sam radila u Francuskoj : predavati na fakultetu.
Dekan me je uputio na upravnika departmana, dobila sam odgovor da fakultet nema potrebe za mojim profilom naredne dve godine, zatim narednih pet godina… za dalje se nisam ni raspitivala.

Obratila sam se gospodinu Gradonačelniku. Sledeći savet njegove sekretarice, napisala sam mu mail. Mislim da ga nikada nije pročitao. Zatim sam napisala pismo i lično ga odnela. I dalje imam papirić sa pecatom da ce pismo biti predato gospodinu Gradonacelniku, koji će mi ubrzo i odgovoriti… Kako odgovora nije bilo, javila sam se da bih zakazala sastanak, kao i svi gradjani Niša. Sekretarica mi je rekla da je gospodin Gradonacelnik u gužvi i da je privremeno ukinuo dan prijema gradjana.

A, grupa za francuski na Filozofskom fakultetu primala je nove predavače… iz Beograda, iz Novog Sada, sa katedri drugih fakulteta… U grad Niš dolazili su neki bolji, kvalifikovaniji, ne znam bas tačno po kom kriterijumu, ali potrebe za mojim profilom i dalje nije bilo… Niko nije osporavao moj uspeh – odbranjeni doktorat u Francuskoj, ali su me neki ljudi sa čuđenjem gledali pitajući se zašto sam se uopšte i vratila iz Francuske.

osvetljenje
Niš postaje učmala kasaba

Vratila sam se jer me je savladala nostalgija za svojim rodnim gradom, vratila sam se da bih se približila svojim ostarelim roditeljima, vratila sam se sa nadom da ću svojim profesionalnim kompetencijama pomoci gradu Nišu. Dočekala me je zabrana zapošljavanja, koja se nije odnosila na fakultete, ali tamo za mojim profilom nije bilo potrebe.

A moj grad, moj Niš, polako je poprimao sve karakteristike jedne učmale provincijske kasabe ; ko je imao posao, trebalo bi da bude srećan, vremena su teška, zabrana zaposljavanja je na snazi…

U medjuvremenu sam se javljala na sve objavljene konkurse, koje su raspisivali fakulteti u svim gradovima Srbije, za lektoraj, asistenta, docenta… moj profil nigde nije odgovarao. Poslala sam svoj CV svim privatnim fakultetima, skolama stranih jezika, javila sam se svim izdavackim kucama pokusavajuci da pronadjem posao prevodioca…

Trenutno zamenjujem koleginicu koja ce se sa porodiljskog odsustva vratiti za par meseci. Tome mogu da zahvalim jedino direktorki te skole, koja je izmedju par kandidata izabrala mene i tako mi pruzila mogućnost da upotpunim svoj CV iskustvom u osnovnoškolskom obrazovanju.

Radim u osnovnoj školi u Beloj Palanci, svakoga dana u transportu provedem po tri sata, uklapam autobuse sa časovma… I kroz par meseci spremam se da opet živim od penzije svojih roditelja.

Gospodine gradonačelniče, iako sam apolitična, trenutak, koji traje vec dvadesetak godina, nazalost me je uverio da nekako sve to ima veze sa politikom. Ja ne znam koji su bili « oni » koji su doveli zemjlu do ekonomske propasti, niti znam koji su « oni » koji su došli posle njih da bi poboljasli opste stanje u zemlji. Ne znam ni koji su sada « oni » kojima su ruke vezane vraćanjem dugova koji su njihovi prethodnici napravili. Samo konstatujem da se odredjena radna mesta pretvaraju u zatvorene mreze u kojima vlada nepotizam, a mislim da je jedina sad prihvatljiva sentenca « do ut des ». Ja želim da ostanem u svom gradu, da se bavim poslom za koji sam školovana, i da od svoje zarade pristojno zivim, pomazući i sina, koji, uprkos svojoj diplomi i najboljim godinama, nema posla.

 

27 Comments

  1. Umesto da mladi ljudi budu od pomoci roditeljima i raduju se susretima sa bakama i dekama oni nazalost zavise upravo od njih.Od njihovih uglavnom bednih penzija. Zao mi je ali podrzavam mlade i obrazovane sto beze iz ove nase lepe Srbije ukojoj su nepotizam i korupcija postali deo vladavine.

  2. I ja sam jedan od doktora nauka na birou u Nišu. Četiri puta sam kao, magistar sociologije, bio jedini kandidat za nastavnika sociologije, a poslednji šit i kao doktor nauka ali su svi konkursi oboreni. Umoran sam od konkursa i prestao sam da konkurišem.

  3. Da, stvarno zašto si se vraćala u Srbiju? Svaka godina provedena u Srbiji dok ne shvatite da je drugde bolje i uređenije je propala godina. Zadatak vlasti je da satre Srbiju. I ide joj dobro u tome. A mi svi imamo samo 1 život.

    1. Naravno da će profesori iz Soplja učestvovati u izvođenju nastave, kada su javno podržali otvaranje i pomogli oko akreditacije programa. Ne pričajte o nečemu o čemu blage veze nemate.

  4. И сама сам отишла из Ниша за послом, науком, високом технологијом, у далеку и ни близу тако савршену Америку, али бих се сутра вратила када бих ово могла да радим у Србији. Али на жалост, за сада нема где да употрбим своје знање и искуство, а ја се потајно надам да ће бити прилике и планирам да једног дана дођем у Ниш. Нема одустајања, ко год се нађе у таквој ситуацији, нека буде упоран и нека настави да се бори, можда не баш главом у зид, него на нека друга врата. Када се достигне критична маса квалитета, медиокритети ће се повући. А до тада, само храбро и упорно. Подршка Ивани и свима који су у сличној ситуацији.

  5. Sta da vam kazem… Zavrsila faks u Nisu , nisam bila clan partije (niti cu) pa elem nije ni bilo posla ako ne „iskesiram“. Naravno to nije ni bila opcija (jer se nije imalo) pa ja tako odoh u tu „prokletu“ Ameriku. Oni mi dadose studenstsku pomoc, ja zavrsih njihov faks i to ne bilo koji vec UCLA (a bila sam primljena i na Berkeley ali se nije imalo para za tamo). Odmah posle toga ja konkirisala kao i sav normalan svet i nasla „drzavni“ posao u LA okrugu….toliko o tome…kako negde moze a negde NE moze da se dodje do posla. Tragicno

    1. POKVARENI AMERIKANCI , A ?
      Ništa ne znaju … umesto da dodju i da vide kako se fakultet završava , „preko noći “ , retko preko dana !
      Sigurno si učila 4-5 god. i to u najboljim godinama ali rekoh „pokvareni Amerikanci“ !
      Nemoj samo da mi kažeš , da ti je plata veća od 400 eura, koliko bi primala u Srbiji , to bi me ubilo a i mnoge Srbe , koji ne primaju ni dinar !
      Ali , Amerikanci nemaju „BGD na vodi“ , nemaju Cecu , nemaju mnogo toga „što Srbin imade“ !
      Zato i propadaju…uspravno , doduše oni to i ne znaju !
      Kod nas , možeš da uživaš , prvih 60 godina svog života i u 61 godini … završiš fakultet ! Doduše , ako si pospan – nećeš moći da se setiš imena fakulteta ali zato , kada se „proboraviš“ /posle 2-3 dana/ , svega se setiš ! Jedino kolege ne mogu da te se sete!
      Dobro je što „NEGDE NE MOŽE da se dodje do posla“!
      Živa bila i srećno … od srca!

  6. Poshtovana prof. rade starlete, kriminalci-homo lobi pochinje da vlada ovom zemljom. Politika je kurva-ali pre svega jedna odlichna maska. Kriju se guzice iza stranaka-a trpaju se po nishkim parkovima-umesanji u obicne gradjane. Veliki pozdrav za Vas.

  7. Cuh Vucica pre neki dan kako ima samo deset posto visokoskolaca, da treba dostici evropski nivo, koji je veci. Kako ga nije sramota da prica tome! Sta drzava radi sa tim visokoskolcima?!

  8. Doktor elektrotehnickih nauka, doktorirala u Beogradu, na ETF. Za mene NEMA MESTA U NASTAVI U NISU. Gradonacelnik me ne prima na razgovor, rektor me ne prima na razgovor. Ovo nije usamljen slucaj.Dekan me ne prima na razgovor.
    Svi su medjusobno povezani, nije bitna diploma ni gde je stecena, bitna je dobra VEZA. Ili verovatno tih 15000 evra koje neko pomenu. Veoma moguce. Meni nisu trazili jer me nisu ni primili na razgovor.

    1. Za tih 15.000 eura bi radila , kao asistent 5-6 godina !
      Čuvaj pare , morće se nešto promeniti , valjda !

  9. Mislila da sam da sam taj put od dekana Filozofskog fakulteta do gradonačelnika prosla samo ja. Sad vidim da nas ima još. Izgleda da to nije ništa čudno. Doktori nauka sede kod kuće, a KO radi?

    1. Добро питање!
      Раде незналице које имају везе, новац, тате, маме,љубавнике. Чак мислим да партијска књижица није од пресудног значаја.

  10. Ima nas, izgleda,dosta sa istom ili vrlo slucnom pricom. I dok ljudi koji bi rado s entuzijazmom i kvalitetom obavljali svoj posao rade na neprikladnim mestima ili ne rade uopste, na tim se radnim mestima meskolje

  11. Nišu ne trebaju pametni i školovani ljudi !
    Nišu trebaju : slavkovići , drvari , tigrovi ,guske /mada su guske odbranile Rim – Niš – nikako/,gradonačelnici, cece, zmajevi , mile ili. pera, mika , laza i paralaža ,igor/i/ od ovih kao i invalidi itd.
    „Mole se pametni ljudi da nam se obrate za 50-100 godina , dok mi , koji smo na vlasti , ne uništimo Niš a i Srbiju.
    I , molim Vas bez guranja , mora da se zna red i poštujte muklu tišinu , ne žvaćite glasno /ako ima šta da žvaćete/?
    Za igračke /vozići helikopterići , vazdplohovići, reketići itd./ znate kome da se obratite . Osvrnite se oko sebe ili pustite Niške RTV a možete i BGD-ske“ !

  12. Završavam ETF i već sada radim kao programer. Pristojno zarađujem i ne pada mi na pamet da ostanem u ovoj zemlji.
    Previše je napredna za mene i veoma mi je neprijatno koliko nam dobro ide.

  13. Nazalost nisi jedina, i ja sam jedna od tih. Zavrsi medicinski fakultet sa najboljom ocenom, stazira, polozi drzavni ispit, usavrsi engleski i nemacki jezik, kao volonter doktor radila za azilante ali uzalud nemam vezu na konkurse mi niko i ne odgovara, cak mi ne vrate ni dokumenta… Sta reci

Оставите одговор на JVS Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *