Pegla i slične stvari

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Nebojša Ozimić

ozimic2 Znate onu situaciju kada jedan poklon kruži do u beskraj?

Da vas podsetim: recimo, dvoje mladih se venčaju. Kada nekoliko dana kasnije pregledaju poklone, shvate da su dobilli četiri pegle. Ostave dve, jednu za rezervu,  jednu uspeju da vrate prodavnici u kojoj je kupljena dok onu četvrtu čuvaju za prvu svadbu ili rođenje deteta.

Čim se tako nešto dogodi, dolaze u svatove sa sve unapred spremljenim poklonom srećni što su se kurtalisali opisane pegle.

Novom bračnom paru je ovo jedina pegla ali, kada budu pozvani negde na svadbu, najradije će se nje odreći – nije skupa a deluje.

I tako pegla prođe mnoge plakare praćena različitim željama onih koji su je uvaljivali drugima.

Rok joj je davno istekao i njen se kraj zna – buvlja pijaca.

Ima ljudi koji podsećaju na pegle, jedina razlika je što se oni sami nude novim bračnim parovima. Tako se prave i vlade – dojučerašnji nacionalisti budu uvaljeni internacionalistima kao “savršeni partneri“, socijaldemokrate se uhvate ruku pod ruku sa predstavnicima liberalnog kapitalizma,  neki kažu za sebe da mogu sa svima pod uslovom da ih neko hoće. Ukoliko postoji još neka podela smatrajmo da je i ona zanemarena.

Kao i onoj pegli i ovde je jedini cilj izaći iz mraka plakara, iz pasivnog stanja preći u aktivno. Na kraju se zaborave svi plakari u kojima se boravilo, sve lepe reči prilikom uvaljivanja novima i sva iščekivanja od novih brakova. Na kraju ostane samo praznina, što beše stih jedne stare pesme Željka Bebeka.

Zašto ljudi pristaju da budu pegle? Valjda zbog one krilatice “ peglajmo da ne bismo bili peglani“. Čovek u svom biću više voli da pegla pa šta košta, ne pravi pitanje.

Valjda zato.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *