Pisanije Čelebije – Ćorisanje petlova

Kukuričem u ime petlova koji  se Prvog aprila 1988, kreste mi,  nesudjeno obreše u avliji Kuće Stambolijskih. Nišlijsku najuspeliju prvoaprilsku ujdurmu, koja je odjekunula i na Zapadu, u norveškom dnevniku Aftenposten, i na Istoku, medju kolegama u ruskoj agenciji ITAR-TASS, emitovao je najstariji niški radio.

Kukuriku
Corpus delicti Saše Dimitrijevića: Kako sam preživeo Prvi april (Narodne novine, 30. aprila 1988.)

Istorija duga duže od dve i po decenije obogaćuje se „provalama“ nasedanja dragih slušalaca do današnjih dana, a prvi put u tako dugom periodu, 21. okrobra, i lopovlukom  uz sadejstvo „Gradjanina“.

Paralaža je objavljena pod naslovom „Potreban pevac za snimanje „Zone Zanfirove“.  Osram Rašić kokodače da su petlovi njegovi. Natuknuti nema ni jajceta udela, jer nije novinar s takvim sirištem, u antologijskoj prvoaprilskoj pošali.  Novinar  koji je novinaru „kokoškar“ osramio se i poturanjem nevinoj „Zoni“.  Sremac je petla upleo u „Ivkovu slavu“.

Radio je pozivao celog prepodneva u Kuću Stambolijskih, promišljeno ne u kafanu „Sindjelić“, na audiciju za glavne glumce, statiste i petla za kojim „trče komšijske kokoške kako Palilulke devojke po gardejskog narednika“. Snima se kobajagi „Ivkova slava“.

Osram je kolegu kojeg je pokrao sreo,  bez pardona!, neki dan posle laže u „Gradjaninu“ ispred Niške televizije koja će 4. novembra, kukuriku!,  emitovati ispovest  Saše Dimitrijevića i o nama petlovima, u emisiji Zorana Todorovica „Otvoreno“. Dopunska literatura su praznične „Narodne novine“, od 30. aprila 1988, pod naslovom „Kukuriku usred varoš“. Petlovi  jedva čekaju pravdu, kreste mi, da ih kljucnemo kao svedoci. Sale bre, tuži gi.

sd77S poštenje umesto s poštovanje,

Petl  Čelebija*
__________

* U petla se prerušio, kako se potpisao, Saša Dimitrijević

Radije bi da završi na podvarku nego u zaboravu.