Psi zaslužuju bolje ljude

Gradjanin: Milorad Doderović
Gradjanin: Milorad Doderović

Nišlija Saša Pešić postao je junak Ju tjuba i drugih svetskih društvenih mreža na internetu kada je njegov sugrađanin Zoran Pavlović pr 6. januara dojavio Pešiću da je jedan pas ugrožen u talasima ispod starog mosta na Nišavi, a zatim snimio  i na Ju tjub postavio Pešićevo hrabru akciju spašavanja psa iz hladne vode, kada su mu pomogli i Romi koji su se slučajno zatekli na mostu.Ovaj snimak za kratko vreme doživeo je na stotine miliona preuzimanja, lajkovanja i šerovanja širom sveta, a na svoje fejsbuk stranice postavljaju ga i najugledniji svetski mediji.

 Ljudima je verovatno dojadilo da svakog dana u medijima i na internet društvenim mrežama vidjaju vesti i prizore o prirodnim katastrofama, ratovima, požarima, monstruoznim ubistvima i raznim stradanjima, pa im se ova moja akcija spašavanja psa iz nabujalei hladne Nišave učinila kao nešto privlačno,lepo i plemenito. Ja sam inače i ranije spašavao pse iz mnogo dramatičnijih situacija, ali je snimak sa starog mosta eto doživeo neviđeno interesovanje širom sveta, kaže inače skromni Saša Pešić za Građanin.

nis-spasavanje-psa

Od njega dalje saznajemo da je snimak među prvima preuzeo jedan Korejanac i onda je taj snimak za samo desetak dana doživeo preko 50 miliona komentara,preko 2 miliona lajkovanja i oko 50 hiljada šerovanja…Snimak i dalje obilazi svet u milionsom „tiražu“, a Saša kaže da mu nije važna lična popularnost, čak mu pomalo i smeta, ali da je ipak značajno što su ljudi žirom sveta pokazali da cene plemenitost i humanost prema životinjama.

– Moje geslo je da psi zaslužuju bolje ljude, a ne oni koji ih zlostavljaju, maltretiraju i ubijaj.Psi su veoma plemeniteživotinje i veliki čovekovi prijatelji.Ja inače već godinama pokušavam da sa puno entuzijazma brinem o psima. Prve malepsiće zatekao sam ostavljene na jednoj ledii kraj Nišave, kod stambenog naselja EI, u blizini Merkatora.Onda ih je iz dana u dan bilo sve više, počeo sam da sređujem improvizovan azil zanjih natom prostoru. Pomagalisumi neki  dobri ljudi iz komšiluka, ali je bilo i onih koji su me prijavljivali inspekcijama i morao sam da napustim taj improvizovani azil.Odmah sam počeo da u gradu merkam neki novi prostor za azil i našao ga na gradskom polju kraj Tvrđave, gde ima i napuštenih nekadašnjih objekata Konjičkog kluba.Vlada Veljković iz tog kluba, koji je i sam ljubitelj pasa i životinja uopšte, rekao mi je da slobodno mogu da koristim stare objekte u kojima su oni donedavno čuvali i uzgajali konje.Tako sam na tom prostoru, koliko sam mogao, uredio nešto veći prostor za azil. Trenutno tamo imam oko 500 pasa, a oko 250 sam ih već udomio kog ljudi koji su ih preuzeli kao kućne ljubimce, priča Saša.

14

Ali, njegove nevolje su počele kadaje krajem decembra prošle godine od gradske Komunalne inspekcije dobio rešenje da mora ukloniti taj azil u roku od 15 dana, bez prava žalbe na takvo rešenje.Požalio se medeijima, pokrenuta je i peticija protiv iseljenja Azila i tu peticiju je zakratko vreme potpisalo preko 250 hiljada ljudi iz čitavog sveta, uz podršku Saši i njegovoj plemenitosti.Pod takvim javnim pritiskom Azil je posetio i gradonačelnik Zoran Pešić, suspendujući do daljeg rešenje Komunalne inspekcije o neodložnom iseljenju.

– Nisam siguran kakva će biti dalja i konačna sudbina mog azila za pse.Znam samo da je Azil koji je gradio grad na gradskoj deponiji neadekvatan i nedovoljan da bi na human način trajno rešavao problem pasa lutalica.Istovremeno iz gradskog budsžeta su već otišle velike pare za isplatu odšteta gradjanima koje su stvarno ili „navodno“ ujeli psi lutalice.Ja sam spreman da pomognem gradu u nalaženju pravih rešenja, uz daljirazvoj i uređenje azila koji već imam, na sadašnjem ili nekom drugom još adekvatnijem prostoru. ezaposlen sam, često izdvajam i poslednji dinar iz svog džepa za ishranu i medicinsko zbrinjavanje pasa, imam već i neke sponzore za hranu iz grada, Srbije i inostranstva, ali to nije dovoljno.Znam inače da je grad iz budžeta već davao silne pareprethodnih godina da bi rešavao problem pasa lutalica, ali da su se na razim tenderima javljali preskupi ponuđači raznih usluga, među kojima su i oni koji kao „najbolje rešenje“nude sterilizaciju ili čak i ubijanje tih pasa eutanazijom, kaže Sapa Pešić za Građanin.

Inače, svima koji su na bilo koji način, a naročito donacijama za ishranu pasa u njegovom azilu na gradskom polju, spremni da pomognu Saši Pešiću, njegova mejl adresa je: sasa.vira@gmail com, a mobilni telefon je: 062/855 83 08.